Na današnji dan sjećamo se i ovog ključnog trenutka hrvatske povijesti 1990-tih kroz objavu dr. Hermana Vukušića na društvenim mrežama jedanog od sudionika ovog sudbonosnog trenutka. Također, podsjećamo i kako je današnja R.Hrvatska stvorena u Domovinskom ratu u RH i BiH, i to zahvaljujući doprinosu cijelog hrvatskog naroda. Svoj ključni i nemjerljivi doprinos uspostavi današnje R.Hrvatske, dale su svojim zajedništvom, sve tri strane hrvatskog naroda (u samoj R. Hrvatskoj, Hrvata u BiH i hrvatskog iseljeništva), svatko u svom vremenu i prostoru. Možda je upravo to zajedništvo, koje nas je tada sačuvalo i obranilo, put i pokazatelj za našu budućnost.
Danas je točno 30 godina od kada je sa zagrebačkog Zapadnog kolodvora, u organizaciji nevladine udruge “Bijeli put” i franjevačke karitativne udruge “Kruh Sv. Ante” put Srednje Bosne i Lašvanske doline krenuo konvoj spasa “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”, najveća ratna humanitarna opetacija u Europi u zadnjih osamdeset godina.
Nakon šest mjeseci blokade od strane Armije BiH, preko 70.000 hrvatskih žitelja Nove Bile, Viteza, Busovače, Novog Travnika i cijele lašvanske doline zahvaljujući Konvoju dobilo je pomoć u lijekovima i hrani, neophodnu za njihov opstanak.
Te davne 1993. godine naši današnji Premijer i Predsjednik bili su na početku svojih diplomatskih karijera, pa bi trebali biti svjesni činjenice da je upravo Bijeli put bio uvod u prekid sukoba Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, a potom i u Daytonske sporazume.
Unatoč visokoj razini svoje diplomatske izobrazbe kojom se obojica diče, vrh hrvatske države nije se samostalno sjetio obilježiti današnji dan, kao niti aktualna zagrebačka vlast koja gadljivo ovih dana politizira jedno svirepo ubojstvo iz koristoljublja, ruku pod ruku sa etnobiznismenima iz državnih koalicijskih struktura.
Šta reći za aktualnu oporbu u Hrvatskom saboru porijeklom iz BiH?
I za njih je Bijeli put danas samo maglovita crtica iz mladosti, ali kako stvari stoje po nekim nedavnim izjavama grmoglasnih oporbenih čelnika možemo očekivati da će jednog dana na Makljanu (planinski prijevoj između Prozora i Uskoplja) osvanuti spomenik Valteru koji je branio Sarajevo.
Premda za današnju političku elitu ovaj dan očito ništa ne znači, za nas preko sto sudionika iz cijele Hrvatske koji smo prije tri desetljeća krenuli u pomoć svojim napaćenim sunarodnjacima, on predstavlja nepobjedivi duh jedinstva Hrvatske, kao i osjećaj svehrvatskog kršćanskog zajedništva koje će, kao što je nadvladao zlo iz 1993. pobijediti i zlo koje vlada 2023. godine.
Uz vječni mir i spokoj iz zasjede mučki ubijenom vozaču Anti Vlajiću, kao i svim pripadnicima Konvoja preminulima u ovih trideset godine (posebno Vladi Svetiću i fra Stipi Karajici) sve one kojima ovaj poduhvat nešto znači pozdravljam starim franjevačkim pozdravom: MIR I DOBRO!
