SJEĆATE SE KAKO JE ZAPAD ‘POMOGAO’ HRVATKOJ? Pomozi si sam, pa će ti i drugi pomoći. Sad će to, nažalost, shvatiti i Ukrajinci…
Razočaranje ukrajinskog premijera zapadnom pomoći u ratu s Rusijom podsjeća na naše razočaranje Zapadom u Domovinskom ratu.
Nakon što su hrvatski gradovi bili izloženi žestokima napadima JNA, tada jedne od najjačih europskih vojski, Vijeće sigurnosti UN-a je 25. rujna 1991. jednoglasno je prihvatilo rezoluciju pod brojem 713 kojom se uvelo potpuni embargo na sve isporuke oružja i vojne opreme svim državama Jugoslavije.
Tadašnji državni tajnik Sjedinjenih Američkih Država, James Baker, na sjednici Vijeća sigurnosti istaknuo je srpsku vladu i Jugoslavensku narodnu armiju kao glavne krivce za tragične posljedice rata na području Hrvatske.
Slično kao što danas Joe Biden ističe Rusiju kao glavnog krivca.
No, međunarodna je zajednica je 1991. rezolucijom 713 napadnutoj Hrvatskoj najviše naštetila.
Embargo je ohrabrio srpskog agresora i spriječio legitimnu obranu Slovenije, Hrvatske i BiH, te svakako doprinio eskalaciji ratnog sukoba sa svim teškim posljedicama koje su iz njega proistekle.
Naime, Hrvatskoj je prije rata oduzeto gotovo sve oružje Teritorijalne obrane, dočim je JNA, koja je već u tom razdoblju otvoreno stala na stranu srpskih pobunjenika, odnosno velikosrpske politike, bila jedna od najbolje naoružanih europskih vojski. JNA je tada (po procjenama nekih vojnih analitičara) bila četvrta vojna sila u Europi.
S druge strane, Hrvatske je morala oružje nabavljati na crnom tržištu. To je stvorilo razne mafijaške kriminalne skupine koje su kasnije premrežile zemlju.
Embargo je nesumnjivo bio zločin – kako protiv Hrvatske, tako i BiH i tu se međunarodna zajednica pokazala u pravom svijetlu.
S jedne strane je agresoru dopustila napade, razaranja i masovna ubijanja, žrtvama uskratila obranu, a s druge donosila deklaracije, rezolucije i zaključke o „nužnosti obustave rata“, pri čemu je nedvojbeno ukazivala na uzroke ratnog sukoba i definirala Srbiju, Crnu Goru i JNA kao uzročnike sukoba (od Londonske konferencije iz kolovoza 1992. godine nadalje), ali ništa konkretno nije poduzimala kako bi ih zaustavila u tom krvavom osvajačkom pohodu.
Danas je u toj ulozi Ukrajina. Nakon mjeseci ‘huškanja’ na rat, konkretna vojna pomoć je izostala.
‘Svi me sad izbjegavaju. Oni se boje’, potužio se jutros Ukrajinski premijer Zelinsky čiji je glavni grad pred padom.
Zelensky može biti sretan da mu nisu uveli embargo na oružje.
