Prema podacima s braniteljskih portala, kroz srpske je logore 90-ih godina prošlo više od 30.000 hrvatskih logoraša (oko 7000 ljudi odvedenih samo s vukovarskog područja), među kojima oko 500 djece i 3000 žena.
Prilikom herojske obrane Vukovara, i u vrijeme pada grada, 18. studenoga 1991., mnogi su odvedeni u srpske logore.
Većina bivših logoraša, razumljivo, nerado govori o danima strahota i zarobljeništva koje su doživjeli.
U Srbiji su na kraju 20. st. postojali koncentracijski logori za mučenje, silovanje i klanje Hrvata.
Imena tih logora, ništa manje strasnih od Auschwitza ili Dachaua, su:
– Mitrovica u Srijemu, Vojvodina
– Stajićevo u Banatu, Vojvodina
– Begejci u Banatu, Vojvodina
– Niš u užoj Srbiji
– Valjevo u užoj Srbiji
– Kragujevac u užoj Srbiji
– Čacak u užoj Srbiji
– Topčider, Beograd
– Velepromet u Vukovaru na Hrvatskom teritoriju (‘Krajina’)
– Bučje kod Požege na Hrvatskom teritoriju (‘Krajina’)
– Vojnić na Hrvatskom teritoriju (‘Krajina’)
– Knin, na Hrvatskom teritoriju (‘Krajina’)
– Manjača kod Banja Luke, Bosna i Hercegovina (‘Republika Srpska’)
– Omarska, Bosna i Hercegovina (‘RS’)
– Keraterm, Prijedor, Bosna i Hercegovina (‘RS’)
– Morinj u Boki Kotorskoj, Crna Gora
Na tisuce Hrvata u tim su logorima ubijeni.
Ovu istinu znajte! Mi nikome ne želimo zlo ali nećemo dati da se povijest ponovi!
