Srbija više ratom ne može proširiti svoje granice kao što se tomu vrlo realno nadala u vrijeme raspada bivše Jugoslavije. Naime, Crna Gora i Sjeverna Makedonija su u NATO-u, a Kosovo i BiH pod njegovim protektoratom. A NATO si poraz usred Europe jednostavno ne smije dopustiti, prenosi za Lider.Media Višnja Starešina. Međutim, podsjetimo što je nedavno izjavio šef ruske diplomacije Sergej Lavrov.
Gledam što to lebdi na nebu iznad Zagreba!? Je l’ se to Njegovo Preosveštenstvo Jovan, episkop pakračko-slavonski, padobranom vraća iz Crne Gore? Ondje se prošli vikend padobranom spustio u manastir Đurđevi stupovi pokraj Berana, s razvijenom srpskom zastavom. Išao je vladika i nekadašnji pripadnik 63. padobranske brigade Vojske Srbije (tzv. niški specijalci) na ustoličenje Metodija, SPC-ova vladike budimljansko-nikšićkoga.
No na nebu iznad Zagreba lebdio je samo avion one niskotarifne irske kompanije. A privid sumnjivoga lebdećeg objekta samo je posljedica intenzivnoga beogradskog ratnog marketinga u hrvatskom istočnom susjedstvu. Prvo je pitanje, dakako:
- stoji li iza toga ratnog marketinga istinska opasnost od pravog rata – u Crnoj Gori, na Kosovu, u BiH, Sjevernoj Makedoniji, i drugo,
- čemu takav agresivni ratni marketing ako je – samo marketing?
‘Srpski svet’ umjesto velike Srbije
Odgovor na prvo pitanje jednostavan je: danas ne postoje uvjeti za onakav rat kakvog se sjećamo iz devedesetih. Nema za njega uvjeta, a ni motiva. Srbija više ratom ne može proširiti svoje granice kao što se tomu vrlo realno nadala u vrijeme raspada bivše Jugoslavije.
Naime, Crna Gora i Sjeverna Makedonija su u NATO-u, a Kosovo i BiH pod njegovim protektoratom. I koliko god i NATO bio u vlastitim traženjima, takav si poraz usred Europe SAD, a ni ostale europske članice, jednostavno ne smije dopustiti. Uostalom, ‘srpski svet’ kao suvremena memorandumska inačica projekta velike Srbije zato i ne uključuje ratna sredstva za svoje ostvarenje, već tzv. meka – politička, kulturna, ekonomska – sredstva širenja utjecaja i ovladavanja željenim prostorom. No to ne isključuje neke oružane incidente ili konflikte nižeg intenziteta.
To regionalno zveckanje oružjem u funkciji je jačanja vlastitih državnih ili nacionalnih pozicija uoči sljedeće faze (unutarnjega) državnog konstituiranja na zapadnom Balkanu. Još je više u funkciji odmjeravanja snaga velikih sila na tom području, prije svega SAD-a i Rusije, kao i propitivanja političke snage Europske unije.
Patrijarh SPC-a Porfirije započeo je spiralu provokacija ustoličenjem vladike Joanikija u Cetinju, Crnogorci su se pobrinuli da ta provokacija prođe zapaženo. Kosovo je ciljano izazvalo Srbiju uvevši joj reciprocitet u (ne)priznavanju automobilskih registracijskih tablica na svome teritoriju, Srbija je uzvratila vojnom prijetnjom na granici prema Kosovu. A Milorad Dodik odmah je najavio mogućnost osnivanja vojske Republike Srpske.
Sve se to događa uoči nastavka srpsko-kosovskih pregovora u Bruxellesu, i to uz najavljenu prisutnost posebnog američkog izaslanika za zapadni Balkan Gabriela Escobara, a bez prisutnosti vrlo zainteresirane Rusije.
Istodobno visoki međunarodni predstavnik za BiH Christian Schmidt (izabran uz protivljenje Rusije) očito priprema promjenu izbornih zakona u BiH (milom ili nametanjem), a američki predstavnik Escobar najavljuje obračun sa svim oblicima korupcije u BiH, što po prirodi stvari zabrinjava cijeli politički establišment u BiH, ponajviše zbog njegovih financijskih veza s Rusijom i Kinom.
Spirala provokacija sigurno će ići dalje, no upitno je što tim ratnim marketingom dobiva Srbija.
Vladika između rokera i specijalca
Ta država nikad nije toliko razotkrila osvajačku narav ‘srpskog sveta’ i ulogu SPC-a u njegovoj provedbi kao u ovih nekoliko tjedana – od Porfirijeva desanta na Cetinje do Jovanova skoka u Berane. A nije time uopće zastrašila čak ni Bruxelles, a kamoli Washington.
Naprotiv, ugrozila je svoju pojačanu ulogu u Crnoj Gori koju joj je SAD dodijelio podupirući formiranje aktualne koalicijske prosrpske vlade. I ugrozila je neometanu i tihu provedbu ‘srpskog sveta’ u Hrvatskoj. Porfirija se nakon Cetinja morao odreći čak i zagrebački kružok njegovih obožavatelja.
Skokom u Đurđeve stupove intelektualno zavodljivi i rokerski ‘otkvačeni’ vladika Jovan pokazao se kao istinski niški specijalac – elitni vojni diverzant i obavještajac. Tim agresivnim ratnim marketingom Srbija trenutačno definitivno politički ne profitira.
No podsjetimo da je nedavno šef ruske diplomacije Sergej Lavrov najavio da će se budući sukob između Rusije i Zapada, prije svega SAD-a, voditi na terenu Ruske pravoslavne crkve i SPC-a. I podsjetimo se srpske ovisnosti o Rusiji – od energetike do oružja kojim sada zvecka.
Zbog toga Vučić ima obveze, pa i one na vlastitu štetu. A vladika Jovan nema slobodu izbora: kada će biti uključivi roker, a kada opasni niški specijalac. I ne skače samo za Aleksandra. U Beranama je skakao više za – Vladimira.
Izvor: https://lider.media/komentari/visnja-staresina-beogradski-ratni-marketing-vise-nema-nikakvo-pokrice-138970?fbclid=IwAR31TPBpxirmj3Y4G44-tnyz0P6BZB97kJ6LJczXx4c5WEBj3YVzc9VtlWM
