Povijest je poput ponornice. Dugo imate osjećaj kako se ništa ne događa, reda se dan za danom, život ide svojim tokom. Izgleda kako nema ničeg novog pod kapom nebeskom. A onda, odjednom se sve uzburka i huči oko vas. Iz golog krša izbija gotova rijeka, za koju niste ni znali da postoji. Događaji vas preplavljuju, a vi ostajete u čuđenju pred izmijenjenim licem svijeta, pokušavajući shvatiti što se dogodilo, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list koju djelomično prenosimo u nastavku:
Možda ovo današnje vrijeme najbolje svjedoči o tome kako povijest nema kontinuiran i monoton hod, već izbija kao serija neočekivanih događaja. Ili se to, pak, samo nama tako čini zbog kratkoće naših života? Svakako se mnogo toga događa i dok život teče usporeno, samo što mi to ne primjećujemo. Događaji se talože, njihov smjer se mijenja, a onda odjednom postajemo svjesni kako se promijenio čitav krajolik.
Amerika više nije uzorna zemlja slobode
Tko bi, recimo, do jučer povjerovao kako je u Americi – koja za mnoge još važi za “domovinu demokracije” – moguće da vlast prijeti uhićenjem lideru oporbe samo zato što je politički protivnik? Trump tu ne bi bio prvi. I drugi politički zatočenici trenutno čame u američkim zatvorima čekajući montirani proces oko događaja od 6. siječnja. Trump je samo dokaz kako je crvena linija represije režima odavno pređena.
Svi se mi još sjećamo vremena kada je Amerika držala propovijedi drugim režimima zbog represije nad političkim oponentima. Mnogim je disidentima širom svijeta ova vrsta američkog pritiska ponekad predstavljala jedinu nadu. Nije ni Amerika uvijek bila zlato, ali ovakav politički progon neistomišljenika nije bio zamisliv. To bi izazvalo negodovanje javnosti, a optuženi bi mogli očekivati fer suđenje.
Kako god bilo, to više nije slučaj. Amerika je postala zemlja političkih progona neistomišljenika partije na vlasti, baš poput svih onih autoritarnih trećesvjetskih bantustana koji nikada nisu upoznali slobodu. Ali, za njih to nije bilo ni čudo. Razlika je u tome što je Amerika doista bila uzorna zemlja slobode, ali to više nije. Život piše romane. Pun iznenađenja tamo gdje bismo ih najmanje očekivali.
Nešto slično smo imali prilike vidjeti i povodom pandemije korone. Svi se mi smatramo prosvijećenima i ne prihvaćamo zdravo za gotovo istine koje nam servira vlast. Ali, pod koronom se pokazalo kako je većina ljudi bespogovorno poslušala naloge vlasti oko mjera za ograničavanje sloboda svih vrsta. A najveći je odaziv za dobrovoljno pokoravanje vlasti bio baš među onima koji se smatraju “najprosvjećenijima”.
Izvor: Borislav Ristić/vecernji.hr
