Dario Kordić niti je bio vojnik niti je bio u Ahmićima, a danas mu se javno preko mnoštva bošnjačkih i antihrvatskih medija predbacuje da je ”koljač djece” u Ahmićima. Zamislite ”koljača djece” koji nikada nije bio na tom mjestu i koji nikada nije izdao nijednu zapovijed vezano za Ahmiće. Nema nikakve dvojbe da Dario Kordić nije ratni zločinac i ubojica, da nije sudjelovao u ubojstvima i masakru u Ahmićima, da ih nije naredio. Dario Kordić je nevin odležao 17 zatvorske kazne na koju ga je osudio haški tribunal na temelju laži i lažnog svjedočenja!
Tribina „Istina o Dariju Kordiću“ održana je 6. svibnja u Dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu, a sudjelovali su g. Dario Kordić i povjesničar dr. sc. Josip Jurčević.
U prepunoj dvorani, na početku, sve okupljene pozdravio je biskup Košić progovorivši i o svojoj povezanosti s Kordićem. Biskup se između ostalog osvrnuo na medijsku hajku koja je na njega podignuta nakon što je dočekao Darija Kordića na zagrebačkom aerodromu. „Išao sam tamo kao čovjek čovjeku, ljudski zagrliti prijatelja. Opet netko će reći kako biskupu može biti prijatelj neko osuđen za ratni zločin. Može, zato što ja osporavam tu kaznu i smatram da imam pravo dovesti u pitanje svaki ljudski sud, a na poseban način haške presude. Dat ću vam primjer. Dok je sav narod slavio, kada su 16. studenoga 2012. naši generali bili oslobođeni, urednici su na nacionalnoj televiziji pozvali ljude koji su tog dana osporavali tu oslobađajuću presudu. Znači netko ima pravo pred milijunskim auditorijem osporavati presude haških sudaca, a meni se to pravo osporava“, rekao je biskup te dodao kako on Darija nije upoznao u vrijeme rata, već prvi puta 2009. godine kao haškog uznika i tada već čovjeka velike vjere, s kojim je našao zajednički jezik u razgovorima o vjeri i Bogu, te se zbog toga i povezao s njim.
Prof. Jurčević je rekao kako iza svake riječi i činjenice koju govori stoji gomila dokumenta, te kako je kao prvi ravnatelj Središnjeg vojnog arhiva MORH-a i vještak suda u Haagu u slučaju šestorice Hrvata iz BiH, iznimno dobro upoznat s nizom podataka iz hrvatske povijesti od devedesetih na dalje. Jurčević je i istaknuo kako je kao haški vještak imao jedinstvenu mogućnost vidjeti kompletni arhiv, uključujući tajne dokumente, a koja se odnosi na cjelokupno djelovanje Haškog suda.
Govoreći o slučaju Darija Kordića prof. Jurčević je rekao kako se s njime upoznao po prvi puta dok je radio na slučaju šestorice Hrvata, posao koji je obuhvaćao duboku analizu odnosa visoke politike u Hrvatskoj prema BiH do 1995. godine. „Bio sam šokiran, a doktorirao sam na kriminalnim komunističkim vojnim sudovima, sa slučajem Darija Kordića i njegova cjelokupnog suđenja. Zastrašujuće mi je bilo da jedan međunarodni sud može toliko krivotvoriti elementarne činjenice koje postoje u dokumentima svih strana Zagreba, Sarajeva, Beograda i međunarodne zajednice. Strašno je da se u 21. stoljeću ima toliko hrabrosti osuditi jednog čovjeka na 25 godina na osnovu krivotvorine“, rekao je Jurčević te još progovorio o svojoj borbi za istinu Darija Kordića kroz slučaj šestorice. „Budući da kao vještak nisam imao pravo na procesu govoriti o slučaju Kordić već samo o slučaju šestorice, odlučio sam prvenstveno iz ljudskih i kršćanskih razloga naći način kako ipak unutar suđenja šestorici otvoriti slučaj Kordić. Znajući kako djeluje sud u Haagu i da će tužiteljstvo željeti osporiti moju ekspertizu, ali i kompromitirati mene kao čovjeka, prvo sam posjetio Darija u zatvoru, a onda sam želio objaviti intervju o tome, progovoriti o istini, znajući prije svega da to prati i Haag, te da bi mi na suđenju šestorke mogli postavili pitanje o tome. Uspio sam u Večernjem listu BiH progovoriti o tome, gdje sam rekao da sam se u zatvoru susreo s iznimno duhovnim čovjekom. Usput sam rekao i da je presuda Kordiću krajnje kriminalna, neistinita, te da se temelji na krivotvorinama hrvatskih državnih institucija, a kako bi se optužilo Kordića i oslobodilo Blaškića, te kako o tome postoje brojni dokumenti i dokazi. Naravno na sudu je tužitelj, željeći me kompromitirati, pustio tu sliku iz Večernjeg govoreći kao sam posjetio najgoreg ratnog zločinca osuđenog na 25 godina zatvora. Počeo je navoditi ono što sam rekao u itervjuu, a ja sam govorio ‘da, časni sude’. Kada je tužitelj završio sa svojim izlaganjem zamolio sam sudca da kažem jednu rečenicu koja objašnjava slučaj Kordić, te sam rekao: ‘Sve što ste pročitali u intervju je točno, ali to nisam rekao ja nego tužiteljica Carla del Ponte’. Naime, najbolji pokazatelj da je Dario nevin je činjenica da na temelju dokumenta upravo to tvrdi Carla del Ponte koja je nakon sramotne drugostupanjske presude, znajući da će prije ili kasnije izaći istina, podnijela zahtjev za obnovu postupka protiv Blaškića u kojem navodi da su MUP i Vlada RH krivotvorili dokumente. Nažalost, Sudsko vijeće nije odobrilo ponavljanje postupka iz formalnih razloga, kako su naveli zbog pravne sigurnosti žrtava i osuđenih, a bez obzira što stvari ne odgovaraju činjenicama“.
Na kraju svog izlaganja prof. Jurčević je naglasio kako se u cijelom sudskom procesu Kordića ne inkriminira da je nešto zapovjedio, sam napravio neki zločin ili propustio nekoga kazniti, nego zbog onoga što je kasnije došlo do izražaja u slučaju Gotovine, Markača i šetorice Hrvata iz BiH, a to je da mu se pripisalo da je bio dio zločinačkog pothvata.
„Čak u optužnici stoji da nije imao nikakve vojne ovlasti nego je osuđen zbog navodne dvostruke linije zapovijedanja, te po uputama iz Hrvatske bio generalno zadužen za zločine. Ne postoji ni jedan jedini dokaz o tome pa čak ni onaj o navodnom sastanku u hotelu u Vitezu“, zaključio je Jurčević.
Dario Kordić zahvalio je svima okupljenima, a posebno biskupu Košiću, što su činili za njega, posebno na svakoj upućenoj molitvi, te je podsjetio kako i večeras u Haagu i brojnim drugim zatvorima svoju slobodu čekaju brojni nevini hrvatski uznici.
„Moje će srce biti na mjestu tek kada i zadnji uznik izađe iz zatvora, dok su oni tamo ni ja ne mogu biti radostan i sretan. Molim vas da nastavite moliti za njih kao što ste molili i za mene“, rekao je Kordić.
On je kronološki približio okupljenima svoj boravak u Haagu u kojem tijekom cijelog suđenja nije bilo nikakvih dokaza o njegovoj krivnji, a čak je pobijena i prvotna optužnica tužitelja o događajima u Ahmićima i u kojoj nema ni jednog spomena njegova imena.
Kordić se posebno osvrnuo na događaje na kraju suđenja zbog kojih je osuđen: „Na samome kraju nalaze jednog Hrvata, osuđenog na 25 godina zatvora i s njim ulaze u dogovor. On dolazi za svjedoka, a da moji branitelji i ja to ni ne znamo. Inače znao sam ga iz haškog pritvora, s kata, gdje je razgovarao sa mnom, šišao me. Ali u ratu se nikada nismo ni sreli. Njegov zadatak bio je reći da sam ja tu noć pred Ahmiće došao u Vitez. On nije mogao reći laž da me sam vidio, nego je rekao da je navodno čuo tu informaciju o tom sastanku u Hotelu Vitez i razgovoru o Ahmićima od svog zapovjednika, pa je čak i nabrojao te ljude koji su navodno na njemu bili. Pošto je meni i mojim odvjetnicima to bilo iznenađenje, mi smo doveli sve te nabrojane ljude, a koji su izvijestili sud da oni nisu bili na tom sastanku i da tamo nisam bio ni ja. Ja u taj grad nisam otišao sedam dana prije navodnog sastanka, a ni sedam dana kasnije. Naš tim donosi i druge dokaze, poput knjige popisa onih koji su ulazili u hotel, u kojoj moga imena nema, ali sud uzima za pravo jedino riječ tog svjedoka i to iz druge ruke. Na kraju izlaganja on počne plakati i kaže kako, iako je svjedočio protiv mene, mora pročitati jedno pismo. U pismu stoji: ako taj navodni svjedok učini sve po dogovoru bit će dobro i njemu i još nekim hrvatskim uznicima, te kako je osoba koja piše pismo u dogovorima s ministrima iz tadašnje Račanove Vlade. Nakon što je pročitao to pismo, sudac je dao zadatak tužitelju da to ispita, ali evo prošle su godine i to se nikada nije dogodilo“, rekao je Kordić te još progovorio o svojim zatvorskim godinama koje je prihvatio kao volju Božju u kojima je pronašao vjeru u Krista.
Svjedočenje Dariove susjede Maje Varešković pri povratku Darija Kordića u rodnu Busovaču
Donosimo svjedočenje Dariove susjede Maje Varešković -(Busovača 04.12.2014.) koja ovako opisuje Daria Kordića:”Netko je pozvonio na vrata moje kuće i ja otvorih.Preda mnom je stajao visok,mlad čovjek s naočalama.Reče da se zove Dario Kordić,da se doselio u našu ulicu i da skuplja pomoć za komšinicu Suadu i njenu djecu jer joj je muž Hojlica poginuo radeći u šumi…pozvala sam mamu il tatu,ne sjećam se…nakon nekoliko godina taj čovjek je osuđen na 25 godina zatvora zbog ratnog zločina….prije nego se doselio u komšiluk njega nisam znala,znala sam njegovu majku koja je bila pedijatar i znala je i u kući primiti moju majku koja bi me donijela bolesnu i znala sam njegova oca,veterinara koji je pomagao i liječio stoku i kad netko nije imao para…uzeo bi ili malo krompira ili par jaja…Rat je počeo i Dario je stao na čelo naseg naroda…njegova žena i djeca su cijelo vrijeme ostali ovdje a mogao ih je helikopterom poslati u Split pa da se Venera šeta Rivom i pije kavu u Marmontovoj dok mi ovdje ginemo…bili su tu i njihovu kuću su čuvali nasi vojnici…pa i moj tata…ona bi vojnicima pravila,svaki dan palačinke…jedan dan je izišla da se izvine jer nema brašna za palačinke…vojarna Draga je bila puna hrane ali on je bio takav…za svoje nije tražio…preponosan,skroman…Ljudina s velikim Lj…tek kada je iz došao iz zatvora i prohodao Busovačom,za mene je stao rat…isla sam ga dočekati…kad bi vjerovala da je on kriv za zločin u Ahmićima i tad bi otišla na stadion ali da ga pljunem…pošto ga poznajem,znam da nije to naredio i da je nevin odležao 17 god…ovako,volim ga i ponosna sam što je stanovao u mojoj ulici, a sad nek se ponosi Zagreb njime i neka i tamo među mnogim izdajicama Hrvatskog naroda živi jedan takav…pravi i najveći…sad neka me opet izbaci poneki “prijatelj”…Dario je žrtvovao sve za Hrvatsku a i ja ću brate par takvih prijatelja!”
