Simo Dubajić Titov ljubimac je 2006., godine izdao knjigu o pokolju pod naslovom Život, grijeh i kajanje: Od Kistanja do Kočevskog roga. Usprkos svom priznanju zločina te pronalasku žrtava sudski proces protiv Sime Dubajića je pokrenut tek 2009. godine. Te samim tim nije kažnjen za svoja zlodjela, što predstavlja svjetski presedan u modernoj povijesti prava!
Dakle počinilac zločina prizna javno zločin, napiše knjigu o svom zločinu, imenuje ostale aktere zločina, ukaže na lokaciju gdje je počinjen zločin, pronađu se ostatci žrtava na lokaciji, postoje svjedoci koji svjedoče da je počinio zločin a sudski proces se pokrene tek godinama poslije toga i u samom procesu se broj žrtava umanjuje na 12.000 dok počinitelj i nalogodavac Dubajić priznaje zločin nad daleko većim brojem žrtava.
Dubajić – pokajnik i prvi koji je javno progovorio o zločinima…
Dubajić kaže da je ubojstva obavila dalmatinska brigada, čija je komesarka bila Milka Planinc, kasnija premijerka SFRJ, koja je za ta strijeljanja izabrala oko 90 najpovjerljivijih komunista. Dubajić je pričao kako se sjeća da je, dok je trajala jedna od likvidacija, sjedio i pio pred gostionicom, zbog čega se ne može točno sjetiti, jer je bio pijan, je li on sam izdao naredbu da se u jame s pobijenima baci eksploziv “kako netko iz njih ne bi izašao živ”. Dubajić je izjavio da nitko osim Tita nije mogao donijeti odluku o likvidacijama, a 26. svibnja 1945., na sastanku u Ljubljani Tito je rekao: “Što se tiče ovih izdajica, kojih je bilo u svakom narodu, među svim ljudima, to je sada stvar prošlosti. Ruka pravde, oslobodilačka ruka naroda, već je stigla većinu…”
“Nemate razloga… biti spori u čišćenju”
Tematika masovnih pogubljenja “domaćih izdajnika” neposredno po završetku Drugog svjetskog rata ubraja se u poglavlja povijesti s kojima javnost bivše Jugoslavije nije suočena na pravi način. Za vrijeme vladavine komunističke partije u bivšoj SFRJ, ova tema je bila tabu, a odgovarajuća dokumentacija zaključana iza debelih brava. Tek u novije vrijeme počelo je istraživanje starih arhiva. Tako je, na primjer, 2005. slovenski povjesničar Mitja Ferenc pronašao jedan nalog kojeg je tadašnji potpredsjednik jugoslavenske vlade, Edvard Kardelj poslao predsjedniku slovenske vlade Borisu Kidriču. Ona dokazuje da je vrh nekadašnje jugoslavenske vlasti i Komunističke partije znao za i naređivao ubojstva vojnika i civila u Sloveniji počinjena odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata. Dokument je nađen u Arhivi Slovenije.
Nažalost u Hrvatskoj još uvijek ima ljudi i istaknutih političara koji veličaju komunističke zločince i Josipa Broza Tita.
