”Pita me jučer na kavi frend zašto više uopće ne pišem o hrvatskoj politici, nakon što sam devet godina pisao gotovo isključivo o hrvatskoj politici.” piše poznati aktivist i vjeroučitelj Ivan Pokupec.
Njegovu objavu donosimo u nastavku:
”Razmislio sam i došao do dva glavna razloga:
1. Dosadna je.
Kakav god samoživi egomanijak bio Kolakušić, koliko god da je Karolina Vidović Krišto bila marketinški antitalentirana, koliko god da je Pernar bio iskompleksirani klaun… u prošlom sazivu je barem bilo moguće čuti alternativno mišljenje. Djela su im bila nikakva ili anemična, ali su barem znali govoriti.
Sada je vrhunac oporbenog djelovanja prozivanje DP-ovaca koji su se slizali s HDZ-om ove godine od strane MOST-ovaca koji su se s HDZ-om slizali dva puta. 
Kada slušam histerične epizode Kekinke ili gledam kako Benčićki iskaču vratne žile, imam dojam da svjedočim unutarstranačkom sukobu u Globalističkoj Partiji, a ne borbi oporbe protiv vlasti. Jer u svim životno bitnim temama oni i Plenković dijele mišljenje. Čak je Anemik i blaži: od barem daje nerođenima šansu iza desetog tjedna, on barem ne bi cijepio pod prijetnjom oružjem, on je bar za kakvu-takvu demokratičnost unutar svog socijalističkog djelovanja…
Čak ni alternativni glas u politici više ne postoji, a kamoli djelovanje. Za koje bi me mogla zainteresirati još samo opcija koja ima svoj naoružani ogranak, kao HSP u devedesetima.
2. Nebitna je.
Nakon devet godina, nekoliko stotina akcija, nekoliko tisuća tekstova i četiri izborna procesa, shvatio sam da su korporacije i dnovinari u njihovoj službi zapravo ti koji vladaju. Ne političari.
Prvi imaju pare i usmjeravaju ih u svoje interese, koji im omogućavaju da imaju još više para. A ovcama ne upravljaju kroz politiku kao nekada, nego kroz presstituciju. Okreću kormilo javnog mnijenja zombiziranih i stvaraju društvo u kojem više puške, tenkovi i dronovi više neće biti ni potrebni – sitnozubo stado će dobrovoljno i u svoje slobodno vrijeme stati u red za testiranje, pikicu, skeniranje, social crediting…
Sve što trebaš su imbex, telegrafče, 24časa… koji će ih uvjeriti da to osigurava njihovu sigurnost od nas krezubih, kockoglavih i antiznanstvenih. Što je u Srednjem vijeku bila Crkva, danas su mainstream mediji. No dok je Crkva barem formalno (ako ne i primjerom) zagovarala vrijednosti kulture života, istinoljubivosti, požrtvovnosti, dobrote…mediji i formalno i primjerom zagovaraju devijantnost, (skupu) prostituciju, neuku aroganciju, neukus, najniže životinjske porive.
U tom odnosu snaga su političari sporedna uloga, lutke nataknute na ruku trbuhozborca. Prazne ploče bez vlastitog mišljenja, stava, vjerovanja.
Zato su mi kudikamo zanimljivija sociološka kretanja te utjecaj koji na njih imaju dnovinari i tehnologija.
Možda je po prvi put u povijesti čovječanstva “kul” biti glup i bahat. Po prvi put u povijesti čovječanstva takve zovemo “znanstvenima”. Definitivno je po prvi put u povijesti čovječanstva to put do bogatstva i slave, posredstvom TikToka, Instača, OnlyFansa…
Kudikamo je zanimljivije sjediti sa strane i gledati kako ekipa zelene kose i crno-bijele šminke normalne zove čudacima, seksualno devijantni prozivaju obiteljske ljude, tolerantni pucaju na neistomišljenike, muškarci nastupaju u ženskim natjecanjima, psi postaju djeca, djeca postaju vukovi…
Nemjerljivo zanimljivije od Plenkovića, Kekinke i Ćipeta.” napisao je Ivan Pokupec
