Tulove grede, taj čudnovati krški fenomen sastavljen od niza izrazito strmih kukova, mitsko su mjesto hrvatske povijesti. Od narodnih predaja i priča da ondje obitavaju nevidjive velebitske vile do Domovinskog rata kada su Tulove grede postale jedno od strateški najvažnijih mjesta na Velebitu.
Na današnji dan, 4. travnja 1993. godine, neprijatelj se privukao položaju Hrvatske vojske na Tulovim gredama. Bilo je to tik pred smjenu koju su svakih sedam dana međusobno vršili pripadnici 133. brigade HV-a Otočac i 1 gardijske brigade.
U okršaju su poginula trojica mladića iz Gospića, pripadnika 133. brigade, Slavko Jaranović, Željko Vukelić i Martin Farkaš, piše Borna Marinić za portal domovinski.rat
Trojica hrvatskih vojnika su ranjena i prevezena u zadarsku bolnicu, a hrvatske su se snage povukle.
Potpukovnik Pavao Samardžić, zapovjednik iz 4. lake brigade Srpske vojske Krajine prosljedio je nadređenoj Komandi 7. korpusa izvješće o tom događaju u kojem stoji:
Na neprijateljske napade naša artiljerja uzvratila je po utvrđenim ciljevima. Istovremeno je izvršena planirana artiljerijska podrška za pješadijski napad za oslobađanje Tulovih greda. Vođena je žestoka artilerijska paljba. Neprijatelj je ušutkan i primoran na pasivnost. U žestoko vođenoj artiljerijskoji pješadijskoj borbi naše snage nanijele su neprijatelju znatne gubitke i u 12:50 časova zaposjele Tulove grede bez gubitaka. U borbama za Tulove grede neprijatelj je imao 5-6 poginulih, a ostali su se panično razbježali. Naše jedinice drže dostignute položaje, vrše utvrđivanje, maskiranje, izviđanje i osmatranje.
Ipak, pokazalo se kako je njihovo veselje bilo kratkog vijeka jer su pripadnici 1 gardijske brigade Tigrovi uskoro krenuli u protunapad
Tu satniju 133 brigade, na žalost moram reći, četnici su iznenadili i tu su ih pobili te smo izgubili Tulove grede. To su bili baš domaći, obrovački četnici. Nisu se stigli utvrditi zato jer smo odmah reagirali, prepričava Darko Katuša iz 1. gardijske brigade “Tigrovi”.
Nismo čekali ništa. Odmah, istog trena dva voda 1. satnije krenula su u kontru i tu smo isti dan vratili taj položaj
Zapovjednik Samardžić obavijestio je komandu 7. korpusa o porazu svojih snaga:
Ustaška artiljerija je jučer poslijepodne gađala širi rajon općine Obrovac i Tulove grede. Naša jedinica na Tulovim gredama usljed dejstva ustaške artiljerje napušta položąj i zauzima položaj u rejonu Golica. Tom prilikom ranjena su tri borca od kojih su dvojica lakše ranjena, a jedan teže i on je prebačen za Knin u bolnicu. Do daljinjeg nema puštanja kući.
Tulove grede u hrvatske ruke vratili su “Tigrovi koje je predvodio Grgo Tokić pod zapovjedništvom Damira Tomljanovića – Gavrana.
Pali su položaji, moramo ići nazad. Mi s dva-tri kamiona 110-kama” Idemo gore, u 7 sati.
Kako prepričava Grgo Tokić iz prve Gardijske brigade “Tigrovi, tukli su nas s minobacačima. Znali su da smo tu, znao je i Gavran da tuku minobacači, ali nema veze. Sjeda u Defender i šibaj, vozi. On je jurio 70 km na sat po onim serpentinama, i sada dođeš na ravnicu i tenk te vidi direktno s Glinice, gleda nas izravno, ali nema zastajanja, kamion juri iako tenk tuče, pršti kamenje sve uokolo.
To je bilo po danu. Bilo je žestoko, imali smo pet ranjenih, ali smo vratili Tulove grede. Srbi su poslije pokušavali, ali u svim tim pokušajima odbijeni su odmah na početku napada. Pokušavali su i nisu odustajali od toga što su zacrtali. Kao i prvi put što smo oslobodili i taj drugi put smo krenuli isto s 20-ak ljudi i uzeli smo Tulove grede, gdje smo im ubili jednog i ranili ih pet-šest.
Osvojili smo Tulove grede, postavili položaje i otvorili pogled prema repetitoru Ćelavac, Obrovcu, Gračacu, Alanu i Svetom Roku. Damir Tomljanović – Gavran je kao zapovjednik bojne došao do nas, zapovjedio da to moramo osvojiti i tako je bilo.
Tulove grede bile su dominantna kota, ključ Velebita. Osim toga, da nismo osvojili Tulove grede ja ne znam da li bi se postavio pontonski most jer s Tulovih greda oni vide teglenice što su dolazile s mora do Starigrada.
Izvori:
Literatura Sul, Tomislav, Vladimir Brnardic. Operacja .Maslenica” – sjećanja sudionika. Zagreb: Hrvatski memorijalno- dokumentacjski centar DomoVinskog rata, 2014.
Sul. Tomislav. Planinska satnija Velebit Zagreb: Despot infinitus, 2018
