Polaganjem vijenaca na spomen obilježju Busovačke staje i svetom misom zadušnicom obilježena je 28. godišnjica stradanja pripadnika Humanitarnog konvoja života za Lašvansku dolinu.
Fra Zoran Jaković, busovački župnik, zahvalio je svima na dolasku na Busovačke staje “kako bi molitvom odali počast pripadnicima Humanitarnog konvoja života za Lašvansku dolinu koji su dali svoje živote za našu slobodu i opstojnost hrvatskog naroda”. “Mlade naraštaje trebamo naučiti onome što se dogodilo, ne samo ovdje, nego našu povijest prepričavati i govoriti ono što je važno i vrijedno za nas katolike i Hrvate, gdje se nalazimo i živimo. Ovi branitelji dali su svoje živote da možemo ovdje slobodno živjeti i to ne smijemo zaboraviti”, poručio je župnik Jaković.
Misu zadušnicu predslavio je viteški župnik fra Velimir Bavrka. “Dragi domoljubi, branitelji i obitelji poginulih, s poštovanjem gledam na svako srce koje je ovdje došlo, osobito na obitelji poginulih: Ivice Smolje, Marka Lukina, Ante Lukina, Jure Ivanovića, Žarka Milinovića, Ive Ljubosa, Marinka Popovića, Ive Laštre, Mate Čote, Slavka Grgića, Predraga Milića, Nenada Šantića, Željka Bilića, Jure Glavaša, Mirka Anušića, Anđelka Petrovića, Šimuna Popovića i Milenka Brnjića. Danas se ovdje sjećamo ljudi koje je okupila ljubav za svoju rodnu grudu i Domovinu, sjećamo se istinskih branitelja koji su goloruki branili svoju Domovinu. Ovo su ljudi koji su najviše dali sto su mogli dati, a to je svoj život. Nema veće ljubavi, nego dati život za drugoga, kao Isus Krist koji nas je danas sabrao da molimo za poginule i da praštamo svima koji su to učinili”, kazao je župnik Bavrka.
Pokolj u Busovačkim Stajama bio je ratni zločin koji su počinile bošnjačko-muslimanske snage nad Hrvatima tijekom agresije na prostore Hrvata Srednje Bosne. Počinile su ga 16. lipnja 1993. kod Busovačkih Staja kod Busovače. Ubili su 22 osobe iz humanitarnog konvoja, 14 civila i 8 pripadnika HVO-a koji su pratili konvoj kroz područje Busovačke planine.Oko 15 km jugozapadno od Busovače uzdiže se Busovačka planina, na njoj je izletište Busovačke Staje, koje su 16. lipnja 1993. godine bile stratište za hrvatske civile. Jedna skupina izbjeglica i drugih putnika došla je do Busovače s namjerom da otputuje u tuzlansko područje. Kada im je 14. lipnja bilo jasno da od puta nema ništa, odlučili su se vratiti u Hrvatsku i pridružili su se konvoju koji je toga dana krenuo za Sebešić, po hranu za busovačke građane.U tome konvoju bilo je 15 hrvatskih civila iz Brčkog, sedam iz Tuzle i oko 70 iz Busovače.
Oni su stigli na Busovačku planinu, gdje su se trebali odmoriti. Dok su se odmarali, opkolili su ih pripadnici Armije RBiH. Ne znajući da su opkoljeni, krenuli su oko šest sati ujutro. Samo dvije minute kasnije počela je pucnjava sa svih strana. Pucnjava nije prestajala, nego se sve više i više pojačavala. Pripadnici Armije RBiH počeli su ih gađati i tromblonima, iz minobacača i to neprekidno tri sata. Tog dana na Busovačkim stajama ubijeno je 22 Hrvata a teže ranjeno preko 20 pripadnika HVO-a i civila iz pratnje konvoja.
Konvoji samarice su planinskim vrletima po nepristupačnom terenu uz veliki rizik vršili opskrbu hranom, opremom i drugim materijalnim sredstvima Hrvatski narod i branitelje potpuno opkoljene Lašvanske doline.
Ne treba ni naglašavati da za ovaj zločin , kao i za brojne druge zločine koje je počinila muslimanska Armija BIH, još nitko nije odgovarao!
