Kolumne i komentari

Ne dozvolimo da se Hrvati u Bosni i Hercegovini nazivaju nacionalnom manjinom

Ovaj tekst upućen je svima koji:
– Bosnu i Hercegovinu svode samo na „Bosnu“,
– Hrvate iz BiH nazivaju „bosanskim katolicima“ i negiraju njihovo hrvatstvo,
– Hrvatsku i Hrvate etiketiraju kao „agresore“ i „UZP-ovce“.

Povijesne činjenice koje se prešućuju

Bosna i Hercegovina sastoji se od dva povijesna i ravnopravna dijela: Bosne i Hercegovine. Hercegovački Hum u pisanim se izvorima spominje 225 godina prije prvog bosanskog vladara bana Borića. Mostar je hercegovački i bosanskohercegovački grad, a nikako „bosanski“. Isto tako, Sarajevo je bosanski i bosanskohercegovački, ali ne hercegovački.

Zemljica Bosna u srednjem vijeku bila je samo uski pojas uz rijeku Bosnu, a mnogi prostori današnje BiH – poput Bihaća, Cazina ili Dubice – pripadali su tada hrvatskom prostoru.

Bosanski krstjani nisu bogumili

Česta podvala „historičara sanjara“ jest poistovjećivanje bosanskih krstjana s bogumilima. To jednostavno nije točno. Krstjani su vjerovali u Sveto Trojstvo, slavili Božić i Uskrs, poštovali svece – dakle bili su kršćani, a ne neka proislamska sekta.

Osmansko doba – stoljeća terora

Današnje granice BiH nastale su mirom u Srijemskim Karlovcima – riječ je o osmanskim granicama, a ne o povijesnim „bosanskim“. Osmanlije su osvojile i Liku, Dalmaciju, Slavoniju i Ugarsku, pri čemu su upravo islamizirani domaći muslimani bili njihova „udarna igla“.

Primjeri franjevaca i katolika ubijanih i progonjenih tijekom stoljeća govore dovoljno – fra Grgur iz Zaostroga, dvanaest franjevaca iz Konjica, fra Lovro Milanović u Posavini, fra Pavo Kolanović u Zoviku i mnogi drugi mučenici samo su mali dio krvave povijesti katolika u BiH.

Fratri su stoljećima mise služili na otvorenom i u tajnosti, a katolici su tetovirali djecu kršćanskim simbolima kako ih ne bi otimali u devširmu.


Tko su današnji Bošnjaci?

Nacionalna svijest kod Bošnjaka formirana je tek 1993. u Sarajevu, dok su drugi europski narodi taj proces prošli u 19. stoljeću. Velik dio današnjih Bošnjaka potomci su protjeranih muslimana iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Vojvodine i Mađarske nakon oslobađanja tih krajeva od Osmanlija.

U Turskoj i danas postoje sela čiji stanovnici govore ikavicom – hrvatskim narječjem koje su donijeli njihovi preci iz BiH.


Devedesete – pomoć Hrvatske i nezahvalnost Sarajeva

Hrvatska je primila stotine tisuća izbjeglica i liječila tisuće ranjenika, a u isto vrijeme dio bošnjačkih vojnika ratovao je protiv Hrvata. Hrvati su davali oružje, streljivo i logistiku, dok se u Sarajevu marširalo pod jugoslavenskim zastavama.

Mirovni sporazum iz ožujka 1992., koji je nudio tri federalne jedinice, Alija Izetbegović odbacio je nakon deset dana. Posljedice te odluke bile su tragične za sve narode BiH.

U Srednjoj Bosni muslimanske snage bile su višestruko jače i napadale hrvatska sela, dok su istodobno prešućivale sporazume poput onoga između Muhameda Filipovića i Radovana Karadžića iz 1991. godine.


Haške presude – selektivna pravda

Ukupne kazne govore same za sebe:
– Srbi: 4000 godina,
– Bošnjaci: 1401 godina,
– Hrvati: 1028 godina.

Na teritorijima pod kontrolom muslimanske Armije BiH protjerano je gotovo triput više Hrvata nego obratno. Više crkava i kapela uništeno je pod muslimanskom kontrolom nego što je ikada bilo pod HVO-om.


Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu nikakva nacionalna manjina. Oni su autohtoni narod, duboko ukorijenjen u povijesti ove zemlje. Stoljećima su preživljavali progonstva, masakre i zločine, ali su uspjeli očuvati vjeru, identitet i ljubav prema ovoj zemlji.

Zato, kad netko sljedeći put pokuša Hrvate u BiH proglasiti „agresorima“, „manjinom“ ili „UZP-ovcima“, neka se sjeti da povijest i istina govore suprotno. Mi Hrvati volimo ovu zemlju, ukorijenjeni smo u njoj i ostajemo njezin temelj bez kojeg nema ni Bosne ni Hercegovine.

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Back to top button