Politički analitičar dr.sc. Ivica Granić komentirao je jučerašnji veliki prosvjed u Beogradu kojim nas već nekoliko dana maltretiraju tzv. ”mainstream ” mediji u Hrvatskoj.
”Malo me čude stavovi mnogih u Hrvatskoj kako je, karikiram, poslovica ‘tresla se gora, rodio se miš’, dobila novo značenje, i kako će jučerašnji prosvjed u Srbiji vjerojatno postati najveći prosvjed kojim ništa nije postignuto. Ne bih se (u potpunosti) složio.
Čudi me i to što su neki razočarani jer jučer u BG nije eskaliralo. Ne razumijem, kako to da se očekuje neka civilizirana, proeuropska Srbija, a nadaš se tuči, prebijanjima, rušenjima objekata, infrastrukture ili ne daj bože ubijenim studentima. Bezveze.
Svakom normalnom je jasno da se taj fašistički režim ne može maknuti tek tako, ali je klopka ako pribjegneš nasilju. Toga su studenti svjesni i zato inzistiraju na, recimo to tako, kntroliranom i permanentnom pritisku. Oni to nazivaju ‘pumpaj’. Ako ništa drugo postigli su da je od jučer bitno naraslo nepovjerenje u njihove političke elite i strukture, mnogi od jučer nemirnije spavaju, barem malo. A i svijetu, pa i Putinu, je poslana ozbiljna poruka.
Ranije sam bio poprilično skeptičan prema ovom pokretu, objasnit ću i zbog čega, ali mora se shvatiti da rušenje srbijanskog diktatora nije utrka na 100 metara, već maraton. Sada mu je ustalo ‘pola države’, ipak gubi tlo pod nogama. Ništa se nije moglo završiti jučer, ali mu se bome pokazalo da je ‘pet do dvanaest’. Ogromno je zlo s kojim se mlađe generacije danas u Srbiji suočavaju, barem mi u Hrvatskoj to znamo, zato mi se i čini dobrim taktika ‘pumpaj’, dakle ne spuštati tenzije!
S druge strane ludi diktator, kome je uzor drugi, još i veći luđak, Putin naravno, je pokazao jučer da mu stotine tisuća ljudi ne znači puno. Može ih biti i dva milijuna on će i dalje živjeti u svojoj stvarnosti, i sve dok on u toj ‘stvarnosti’ pobjeđuje, sve je ok. Ali, onog momenta, vjerojatno vrlo skoro, kada shvati da mu je na bilo koji način vlast ugrožena, neće prezati da, zajedno sa svojim plaćenicima, zgazi sve i svakoga. Na žalost, jučer se vidjelo da i dalje na svojoj strani ima ‘saborce’ (koljače i ubojice) iz devedesetih, i to ne mali broj.
Dodatan problem je baš nikakva oporba, jednostavno u Srbiji nema niti jednog jedinog karizmatičnog lidera, tako da će Vučić vjerojatno ići logikom puštanja da se sve ohladi, i onda ići dalje po starom. Zato i je jedina ispravna taktika masovnost i upornost.
A zbog čega sam, dobrim dijelom i još uvijek, bio skeptičan prema pokretu.
Ne razumijem čemu brdo pravoslavnih Ikona, ‘krstovi’, četnička, ruska i zločinačka ikonografija i zastave, veterani, četnici bajkeri, militantni rekviziti i garderoba. Sve što više priliči ustanku protiv vanjskog neprijatelja od prije 150 godina nego (studentskom) prosvjedu u 21. stoljeću. Ultranacionalističke parole oko Kosova, itd. Sve je to ogledalo dijela srbijanskog društva, koje i danas (2025. godine) živi u lažima Dobrice Ćosića i Memoranduma. Njihovom društvu će katarza, kad god do nje dođe, biti najveća kazna. Uglavnom, izabrati moderan i demokratski put istovremeno s putem ‘svetosavlja’, feudalizma, krvavih ratnih ‘heroja’ i seoskih vašara nije moguće. Inače ste sami pali, i sami se ubili. Ako i dalje hoćete ‘Svetog Savu’, i rusku propagandu, to možete pratiti i iz fotelje, bez da dobijete žuljeve hodajući Beogradom. Nevjerojatno je da tijekom cijelog prosvjeda nije viđena niti jedna jedina zastava Europske unije.
I da, važno. Čudi me kako se nitko nije sjetio i uklonio Koštunicu sa prosvjeda? Što on tu radi? Meni je palo na pamet da je Koštunica možda krenuo podržati ‘Crvene beretke’, ali nije znao gdje su točno, ne bi mu bilo prvi put. Totalno je bizarno da baš on, i to na godišnjicu Đinđićeve sahrane, prosvjeduje u Parku Zorana Đinđića. I to protiv onih koji su ga ubili, a sa kojima je njegov kabinet sigurno, a vjerojatno i on, imao kontakte uoči atentata. Srbija je zbilja zemlja nevjerojatna.
Da ne zaboravimo i ikonu Srbije, Novaka Đokovića, koji je dao potporu prosvjednicima. Meni se čini da bi nakon ovoga ponovo mogao postati Crnogorac. Doduše, može se izjašnjavati i kao Kinez, nitko mu ne brani, dokazao je da sa pet razreda osnovne i ne može dobaciti dalje od Kosova i ‘Čiča Draže’.
Što se tiče domaćeg terena, pomalo mi je mučno bilo vidjeti da su cijeli dan na glavnim ‘hrvatskim’ portalima, i onima u vlasništvu kćeri mrtvog masona, i onima u rukama austrijske ‘katoličke’ udruge, i na Šolakovima, prve vijesti bile ove vijesti iz Beograda.” napisao je Ivica Granić.
