Dosta bošnjačkih i probošnjačkih i antihrvatskih portala u Hrvatskoj danas je prenijelo godinu dana staru snimku Daria Kordića i tako pokušalo umanjiti značaj i značenje današnjeg datuma kada je u Vitezu od strane muslimanske Armije BIH ubijeno osmero djece.
Ako se pitate zašto je danas objavljena snimka Darija Kordića od prošle godine, sjetite se da slučajnosti ponekad ne postoje.
Nastranu što su riječi Daria Kordića izvučene van konteksta,zanimljivo kako svake godine na posebne datume skreće pažnja sa jedne strane na drugo. Tako danas, baš na 10. lipnja, izvučena stara snimka govora Kordića od par sekundi, van konteksta, čime se sa jedne stvari prebaciva pažnja na drugu, kako na domaćoj tako i međunarodnoj razini. No to ništa nije čudno ni novo od strane bošnjačkog AID-a jer njihova propaganda traje još od 1993.godine. Pored svega, zanimljivo je kako se gura narativ da je Kordić odgovoran za zločin i “zapovjedio zločin”, a nigdje ga u zapovjednom lancu nema, dok se spominje čak 6 imena odgovornih, Kordića u tome nema.
Okrivili su ga zbog navodnih zločina tijekom muslimanske agresije na Hrvate srednje Bosne nad muslimanskim civilima u Lašvanskoj dolini, dok primjerice taj isti sud nije osudio generala Džemala Mandera, za kojeg se i te kako zna za koja je i kakva zvjerstva nad Hrvatima odgovoran baš on i baš na ovim prostorima, koje je, po cijenu vlastita života, branio Kordić.
Zaista, zašto je osuđen Dario Kordić?
Kordić je osuđen jer tajni svjedok iz druge ruke kojeg demantira svjedok iz prve ruke promijenio iskaz pod Nobilovim pritiskom i radi promjene vlasti u Hrvatskoj, kaže da je Kordić bio nazočan na sastanku, ali ne i da je počinio neko kazneno djelo, jer čak i ako uzmemo da je Kordić zaista bio na tom sastanku, nazočnost na sastanku nije kazneno djelo opisano bilo kojim članom Statuta suda ili međunarodnog prava. I zato u nedostatku dokaza sudac May i njegovo vijeće pretpostavljaju da to sve skupa bez Kordića ne bi išlo, bez jednog jedinog dokaza.
Dario Kordić je već danas simbol uspona i posrnuća hrvatskoga naroda. Početkom devedesetih godina poveo je hrvatski narod Srednje Bosne u osvit slobode, zatim obrane svoga opstanka pred srpskom, a nakon toga i muslimanskom agresijom. Umjesto da uživa plodove krvlju obranjene slobode, upravo zbog obrane slobode svoga naroda – slijedilo je mučeništvo i proces proglašenja krivnje upravo zbog odbijanja biti robom.
Njegov je život svjedočio posrnućem međunarodne pravde i pravednosti, posrnućem hrvatske državnosti i mučeništvom suvremenoga Hrvata pred haškim Tribunalom te trajnim javnim progonom od odnarođenih elita u Hrvatskoj i navodnih hrvatskih predstavnika u svim javnim institucijama, a osobito u medijima. Svoj život nakon uzništva posvetio je reafirmaciji i svjedočenju temeljnog hrvatskog nacionalnog stupa, kršćanskog duhovnog i vrijednosnog identiteta i simbolike. A običan je hrvatski čovjek. Suprug i otac, kome je otrgnuto pravo na svjedočenje odrastanju svoje djece kao i tisućama drugih.Jer, Dario Kordić se nikada nije bojao zla niti klečao pred strahom.Nikada nije priznao svoju krivnju ali je junački podnosio svoju žrtvu odbijajući okriviti bilo koga drugoga. Preuzeo je križ krivnje i dostojanstveno i hrabro, iako nevin, odslužio je preko 17 godina robije.
Za vrijeme robije Dario Kordić proživio je svoju katarzu, postao je još čvršći vjernik i čovjek ljubavi, mira koji je iz zatvora slao poruke mira i ljubavi. Iste takve poruke poslao je Dario Kordić i na zagrebačkom aerodromu kada se vratio u Hrvatsku u nekoliko emotivnih istupa koji su rasplakali mnoge nazočne.
