Kada je Javier Milei, karizmatični ekonomist i samozvani neprijatelj socijalizma, preuzeo uzde nad opljačkanom i razorenom Argentinom, globalni establishment je zadrhtao. Mediji su ga ismijavali, “stručnjaci” su ga otpisivali, a domaći uhljebi i sindikalni paraziti vrištali su o „kraju demokracije“. No, manje od godinu dana kasnije – inflacija je srozana na 1,5%, a zemlja koja je koračala ravno prema bankrotu – prvi put nakon desetljeća ima proračunski višak.
Da, dobro ste pročitali. Isti onaj Milei kojeg su globalne medijske kuće nazivale “opasnim ekstremistom”, i kojeg su salonski ljevičari demonizirali kao prijetnju siromašnima – upravo je on taj koji je prekinuo s višedesetljetnim ciklusom kroničnog zaduživanja, devalvacije i populističkog rasipanja.
Argentina na rubu – a onda preokret
U trenutku kada je Milei pobijedio na izborima, vjerojatnost da će Argentina bankrotirati unutar pet godina iznosila je gotovo 95%. BDP je padao, inflacija je gutala štednju, a birokratski aparat rastao je brže od duga. Zemlja je disala na aparatima – i svi su znali da se kraj bliži.
Ali Milei je učinio ono što nijedan njegov prethodnik nije smio: rekao je NE korumpiranim sindikatima, NE međunarodnim financijskim lešinarima, NE centralnoj banci koja je služila za tiskanje novca bez pokrića. Ukratko – izveo je ekonomsku revoluciju, i to bez milosti.
Socijalizam na respiratoru
Milei je od početka otvoreno govorio: “Socijalizam je rak društva.” I ponašao se u skladu s time. Dok su ga europski birokrati s visoka podučavali “o društvenim pravima”, ovaj lav iz Latinske Amerike rezuckao je državne rashode, ukidao nepotrebna ministarstva i sveo državu na ono što bi ona i trebala biti – sluga narodu, a ne tiranin nad gospodarstvom.
Rezultat? Nakon samo nekoliko mjeseci inflacija pada, proračun je u plusu, a Argentina – čudo neviđeno – više ne moljaka MMF za nove kredite, nego ozbiljno razmatra dolarizaciju i stabilan gospodarski rast.
Narod protiv elita
U svemu tome možda je najvažnije to što Milei nije igrao po pravilima elite. Nije se dodvoravao ni medijima, ni međunarodnim forumima, ni bankarskoj mafiji. Obratio se narodu – i narod mu je dao legitimitet. Danas ima veću potporu nego u trenutku izbora.
A da stvari budu još bizarnije za salonske mudrace, sve je to postignuto u zemlji za koju su rekli da je „izgubljena“, u društvu koje su socijalističke vlasti godinama držale u stanju mentalne i ekonomske ovisnosti.
Lekcija za ostatak svijeta
Ako Argentina, s tolikim naslijeđenim problemima, može za manje od godinu dana promijeniti smjer – čemu se onda mi pravdamo? Kako to da Hrvatska s povijesnim proračunskim prihodima i članstvom u EU, i dalje tone u dužničko ropstvo, s nefunkcionalnim institucijama i poražavajućom demografijom?
Zato, budimo jasni: nije problem u okolnostima, nego u kukavičkoj i potkupljenoj političkoj klasi. Milei je dokazao da se može – ali samo ako se ima hrabrosti reći: “Dosta je bilo.”
Izvor:TheDailyeeconomy
Crodex.net
Psihopat Milei nije proizveo nikakvo “čudo”. Nije donio običnim ljudima blagostanje, nego ih je gurnuo još više ispod granice siromaštva, a sve da zadovolji te grube ekonomske pokazatelje, poput stope inflacije i BDP-a. Dovoljno je vidjeti što radi: kabinet je popunio istim ljudima koji su Argentinu i doveli na rub bankrota (ključni ljudi iz Macrijevog kabineta), a mjere koje provodi su iste nepopularne “mjere štednje” koje je MMF nametnuo i Grčkoj da provede, ali ovdje je to upakirano u tu kvazi-libertarijansku filozofiju. Koliko je pokvarena i bolesna ta filozofija, vidi se po tome da je manijak rezao izdatke za socijalnu državu, a povećao za policijski i vojni aparat. Koji libertarijanac to radi???