Pismo branitelja iz Hercegovine aktualno je i ove godine, iako je na adresu Hercegovina.in stigla prošle godine u ovo vrijeme. Pismo je to čovjeka koji je hrvatski branitelj koji je kako sam kaže razočaran svime ovome što se događa ovih dana, te zamolio da ponovo prenesemo njegovo pismo. Godina je prošla kaže, a vrijeme kao da je stalo i danas je opet sve isto. Ne daju nam gledati HTV, granica je zatvorena.
“Hrvatski sam branitelj, jedan od mnogih koji je iz Hercegovine uzeo pušku i otišao braniti Hrvatsku. Nisam heroj, i da nisam otišao branio Hrvatsku ona bi se obranila zahvaljujući mnogim domoljubima. U tim vremenima nismo se dijelili ni na koji način. Nikome nije bilo važno tko je iz Hercegovine, a tko iz Slavonije ili Dalmacije. Nije bilo važno tko voli Hajduk, a tko Dinamo. Svaki dan mogao nam je biti posljednji, a nekima je nažalost i bio jer su mnogi dali život za Hrvatsku.
Da se razumijemo ja sam odgojen u strogo katoličkoj i siromašnoj obitelji. Svi moji su bili nastrojeni Hrvatskoj, a mi smo kao djeca često navečer slušali kako roditelji krišom pričaju o didu koji je nestao na Križnom putu. Slušali smo, a nismo ni znali o čemu je riječ. Kada smo stasali saznali smo pravu istinu, Dolaskom demokracije masovno smo podržali Franju Tuđmana i on je bio taj koji je ostvario ne samo naše, nego i snove naših didova.
Kada je napadnuta Hrvatska odlučio sam krenuti u rat. Borio sam se za slobodu sebe i svoje djece. Za svoga dida koji je stradao na Križnom putu. Hrvatima je bilo dosta Križnih puteva i režima koji ih je ugnjetavao. Danas nakon svega nije mi ništa žao i opet bih isto uradio. Hrvatska je moja i moje djece, isto koliko nečije djece u Zagrebu ili Splitu. Granica neće moju djecu odijeliti od svoje Domovine. Mene osobno ne interesira ni Plenković, ni Milanović, ni Škoro niti bilo tko od današnjih političara. Nažalost neki su uzeli sebi za pravo da nam uvode zabrane, ali ničija nije do zore. Moja politika je Hrvatska za vjeke vjekova. Amen!!!”
