Budući da su predsjednički izbori blizu, evo podsjetnik na jednu zanimljivu knjigu iz 2007.: „Mit o racionalnom biraču“ (prof. Bryan Caplan).
U teoriji, demokracija bi trebala biti bedem protiv društveno štetne politike. U praksi, međutim, u demokraciji se često izabiru i održavaju politike koje su štetne. Kako možemo objasniti ovaj paradoks ?
Utjecaj određenih posebnih interesa i neznanje i nezainteresiranost birača su dva vodeća objašnjenja!
Možemo reći da najveća prepreka zdravoj politici nisu partikularni interesi moćnika, nego iracionalna i kriva uvjerenja, predrasude i neznanje većine birača koja se namjerno odlučuje neupoznati s opcijama koje se nude na izborima, kao što potpuno zanemaruje kredibilnost stranačkih kandidata. Sve u svemu, ljudi (narodi) koji glasuju pod utjecajem krivih uvjerenja ili iz neznanja, na kraju završe s lošom vladom koja isporučuje loše rezultate.
Nismo žrtve sustava, nego njegov dio! Ako već ne stignemo proučavati programe i što oni znače za našu budućnost, glasujmo prema intuiciji, prema skupu asocijacija koje su u nama proizveli političari koji nam se nude. Kakve asocijacije u nama izazivaju njihovi nastupi, govori, gestikulacije, slogani, svi oblici njihova javnog komuniciranja koji dopiru do nas.
Ljudi su važniji od programa!
Izvor:Hrvoje Pende
