Riječ je o iznimno opasnom presedanu koji može imati nesagledivih posljedica za hrvatski jezik u međunarodnim okvirima, a onda i za samu hrvatsku državu. Naime, ono što smo iz povijesti jugoslavenskih država naučili jest da se baš zatiranjem hrvatskoga jezika i njegove posebnosti provodila unitaristička politika u korist Beograda, a udar na Wikipediju na hrvatskom jeziku treba možda staviti u širi kontekst specijalnoga rata definiranog Memorandumom SANU, koji danas ima sve vidljivije obrise, na svim razinama hrvatske javne scene.
Naime, početkom ove godine hrvatsku je Wikipediju preuzela nova grupa administratora koja je otpočela s ideološkim obračunom na stranicama Wikipedije. Ispravljao se nemali broj članaka, uglavnom onih koji se odnose na neke povijesne događaje, a dijelu najpoznatijih prijašnjih urednika oduzete su administratorske ovlasti.
Anonimni procjenitelj dezinformacija
U sklopu tih, očigledno pomno pripremanih promjena, zaklada Wikimedia, koja upravlja projektom Wikipedije, u siječnju je raspisala natječaj za radno mjesto procjenitelja dezinformacija (disinformation evaluator) na hrvatskoj Wikipediji za razdoblje od veljače do lipnja 2021. godine.
Nakon provedenoga natječaja zaposlena je javnosti nepoznata osoba, a iz Wikimedije se pravdaju kako zbog pravila o zapošljavanju i zaštite privatnosti ne mogu otkriti ni koliko je ta osoba bila plaćena. Od toga N. N.-a tražilo se kritičko mišljenje i iskustvo u temama koje su česta meta pokušaja plasiranja netočnih informacija, a bio je zadužen za čitanje prijava korisnika, provjeru istinitosti sadržaja, pronalaženje dezinformacija, kao i za stvaranje preporuka za zaštitu hrvatske inačice Wikipedije od organiziranih napada i dezinformacija.
Sporno izvješće o radu
Nakon četveromjesečnoga rada anonimni plaćeni procjenitelj dezinformacija podnio je svoje izvješće o radu pod nazivom Slučaj hrvatske Wikipedije: Enciklopedija znanja ili Enciklopedija za naciju.
Izvješće sadrži brojne paušalne ocjene, mnoge netočnosti i utužive kvalifikacije bez ikakvih argumenata i oslonca u činjenicama, posve je jednostrano orijentirano, iznimno ideološki obojeno, a posebno je opasno za hrvatski jezik.
Obračun s hrvatskim jezikom
Ono što je u tom izvješću navedeno glede jezika ne možemo shvatiti nikako drukčije nego kao specijalni rat protiv hrvatskoga jezika na hrvatskoj Wikipediji.
Navest ćemo nekoliko primjera:
„Hrvatska Wikipedija predstavlja hrvatsku standardnu varijantu srpsko-hrvatskog jezika.“ (str. 2)
„Na temelju opsežnog istraživanja i uvida u to kako je pokret ustrojio druge Wikipedijine projekte na pluricentričnim jezicima, izvješće daje… preporuke:
… 3. Poticanje pogođenih zajednica da razgovaraju o mogućnostima ponovnog spajanja bosanskih, hrvatskih i srpskih jezičnih projekata u izvorne srpsko-hrvatske jezične projekte kako bi se ponovno uskladili s praksama drugih pluricentričnih jezika koji imaju objedinjene Wikipedija projekte…“ (str. 2)
„Argumenti za:
… Obnavlja zajednički Wikipedijski prostor znanja na isti način na koji je pokret uspješno upravio drugim policentričnim jezicima: pomoću jedinstvene Wikipedijine jezične inačice, primjerice, na francuskom, njemačkom, španjolskom i arapskom jeziku. Objedinjena zajednica koja komunicira međusobno razumljivim jezikom i koja može izgraditi uređivački konsenzus temeljen na predstavljanju činjenica s neutralnog stajališta koje su podržane vjerodostojnim izvorima zapravo je način na koji druge Wikipedije temeljene na pluricentričnim jezicima inače funkcioniraju…
Postoje brojni primjeri regionalnih ad hoc zajednica koje surađuju na raznim projektima koji, u suštini, ovise o jeziku, kao što su, primjerice, filmske, televizijske ili kazališne koprodukcije. Glumici i izvođači iz Bosne, Hrvatske, Crne Gore i Srbije redovito sudjeluju u regionalnim projektima, a u njihovim filmovima, glazbenim ili televizijskim emisijama uživa publika diljem regije – bez jezičnih prepreka…
Njegovanje enciklopedijskog stila jezika koji ne inzistira na nacionalističkim neologizmima/puritanizmima može učiniti Wikipediju još korisnijom široj publici mogućih urednika i čitatelja na jugoistočnom Balkanu i izvan njegovih granica.“ (str. 12)
„Stvaranje odvojenih Wikipedija na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, uz postojeći srpskohrvatski projekt, prije gotovo dva desetljeća bio je, po mišljenju autora, strateška pogreška.“ (str. 35)
„Bosanska, hrvatska, crnogorska i srpska varijanta standardizirane su varijante srpsko-hrvatskog, koji je pluricentrični jezik s više od 20 milijuna govornika, od čega srpski i hrvatski čine najveći udio. Osnovna razlika između srpskog i hrvatskog jest u tome da srpski koristi ćirilično i latinično pismo, dok hrvatski koristi samo latinično pismo.“ (str. 36)
„Tijekom proteklih 30 godina, dijelovi hrvatskog kulturnog establišmenta i znanstvene sfere pokušali su pročistiti hrvatski jezik kako bi se on što više razlikovao od drugih BHS varijanti. Kampanja je uključivala često predstavljanje novih riječi, pa čak i stavljanje titlova na regionalne filmske i televizijske produkcije; bila je veoma uspješna, a njezin ideološki podtekst postao je široko prihvaćen.“ (str. 36-37)
Dakle, perfidno se, sve pod krinkom tobožnje zaštite od organiziranih napada i dezinformacija, pokušava poželjnom prikazati ideja o ujedinjivanju Wikipedije na zajedničkom srpsko-hrvatskom jeziku.
Mi ćemo samo podsjetiti:
Ustavom RH hrvatski je jezik proglašen službenim jezikom u Hrvatskoj. Hrvatski jezik službeno je međunarodno priznat jer mu je dodijeljen samostalni jezični kod (ISO 639-3: hrv) u međunarodnom sustavu kodificiranih jezika te je uveden u ISO-standarde koji obvezuju cijeli svijet. Hrvatski jezik jedan je od službenih jezika Europske unije.
Iz priloženoga jasno proizlazi da spomenuto izvješće ne priznaje hrvatski kao poseban jezik, u suprotnosti s Ustavom RH, međunarodnim standardima i odredbama Europske unije.
Neslužbeni odgovor
Zanimalo nas je koje je službeno stajalište oko tog izvješća pa smo u srpnju prvo poslali upit administratorima hrvatske Wikipedije. Odgovorio nam je jedan od suradnika uz napomenu kako njegovi odgovori ne predstavljaju službeno stajalište zaklade Wikimedia:
„Dokument na koji upućujete pisao je nepoznati vanjski stručnjak kojeg je Zaklada Wikimedija zaposlila kako bi ustanovila točnost informacija na projektu Wikipedije na hrvatskome jeziku…
Važno je napomenuti da ovaj dokument ne predstavlja službeno mišljenje Zaklade Wikimedija, već da je zatražen isključivo kao preporuka daljnjih postupanja. Nakon što je objavljen, ustanovljeno je da dokument načelno ide u krivom smjeru, i da pri njegovoj izradi u obzir nisu uzete sve činjenice ni okolnosti…
Klasifikacijski gledano, hrvatski je jezik dio skupine južnoslavenskih jezika. Najniža grana u toj klasifikaciji je tzv. srpskohrvatski makrojezik (ISO 639-3: hbs), ponekad nazivan i bosansko-hrvatsko-crnogorsko-srpski makrojezik (BCMS). <https://iso639-3.sil.org /code/hbs>. Ova podjela je isključivo klasifikacijske prirode, te ni na koji način ne osporava postojanje hrvatskog jezika ni hrvatskog naroda ni njihovu autonomiju.
Spajanje projekata se razmatralo isključivo sa stajališta međusobno razumljivog makrojezika. U međuvremenu je ideja jasno odbijena jer bi bilo tehnički neizvedivo spojiti četiri različita potpuno autonomna projekta, svaki sa svojim pravilima, smjernicama i načinom rada u jedan.“
Službeno šutnja
Kako je izvješću anonimnoga autora i dalje bilo moguće pristupiti (a i danas je moguće) i nigdje u medijima nije bilo pisano kao da se ne radi o službenom stajalištu Wikimedije, nego upravo obratno, u nizu članaka to je izvješće javnosti bilo predstavljeno kao nešto iza čega stoji projekt Wikimedia, u kolovozu smo uputili dopis Samanthi Lien, višoj voditeljici komunikacija u zakladi Wikimedia. Upitali smo može li i hoće li zaklada Wikimedia provjeriti razmjere netočnosti i političkih manipulacija u predmetnom izvješću i zamolili da nam odgovori kakav je službeni status tog izvješća u odnosu na Zakladu. Ako se ne radi o službenom stajalištu Zaklade, upitali smo zašto se onda to izvješće sasvim suprotno predstavlja u javnosti i zašto je dostupno na stranicama hrvatske Wikipedije, na koje onda u svojim člancima poveznice daju hrvatski mediji. Također smo ju podsjetili da u svojem razgovoru za Tportal nigdje nije spomenula da je izvješće sporno.
Prošlo je mjesec dana otkako smo poslali upit, no odgovor još uvijek nismo primili.
Opasan presedan
Trebat će budno paziti hoće li ijedna od institucija zaduženih za hrvatski jezik reagirati na tu najavu ukidanja Wikipedije na hrvatskom jeziku. Ne treba ni reći da su tim razvojem događaja, osim hrvatskih zakona i međunarodnih standarda, potpuno izigrani i brojni volonteri te milijuni radnih sati uloženi u stvaranje hrvatske Wikipedije.
Riječ je o iznimno opasnom presedanu koji može imati nesagledivih posljedica za hrvatski jezik u međunarodnim okvirima, a onda i za samu hrvatsku državu. Naime, ono što smo iz povijesti jugoslavenskih država naučili jest da se baš zatiranjem hrvatskoga jezika i njegove posebnosti provodila unitaristička politika u korist Beograda, a udar na Wikipediju na hrvatskom jeziku treba možda staviti u širi kontekst specijalnoga rata koji danas ima sve vidljivije obrise na svim razinama hrvatske javne scene.
Stepinac na srpskom
Navest ćemo samo jedan primjer s hrvatske Wikipedije (primjer na koji smo još u srpnju upozorili administratore) koji najbolje govori o apsurdnosti rješenja koja se ovako politički nameću hrvatskoj Wikipediji – zagrebački kardinal Alojzije Stepinac citiran je na srpskom jeziku:
U tekstu Pokolj u glinskoj crkvi citira se Stepinca prema knjizi „Istorijska čitanka, Drugi svetski rat“:
„’Poglavniče! Upravo sam dobio vest da su u Glini ustaše streljale 260 Srba bez ikakve istrage ili suda. Znam da su Srbi u ovih dvadeset godina svoje vladavine počinili ozbiljne zločine. Ali ipak nalazim da je moja biskupska dužnost da dignem glas i kažem da katolički moral to ne dozvoljava; zato vas molim da preduzmete najhitnije mere na čitavoj teritoriji NDH da nijedan Srbin ne bude ubijen dok njegova krivica ne bude dokazana tako da bude očigledno da on zaslužuje smrt. Inače ne možemo računati na blagoslov neba, bez kojeg smo prokleti. Nadam se da nećete zameriti zbog mojih otvorenih reči.[4]’
(Stepinčevo pismo Paveliću, od 14. maja 1941.)“
Dakle, umjesto hrvatskih izvora vjerodostojnima se uzimaju srpski čak i u slučajevima kada je posve razumljivo da su njihovi sadržaji mogli nastati samo preuzimanjem iz hrvatskoga, kao što je navedeni slučaj. Stepinčeva su pisma u Hrvatskoj objavljena u izvorniku, pa kako je onda moguće da je vjerodostojniji izvor prijevod na srpski (?), a da ne govorimo o tome koliko je sa stajališta struke, politike ili jednostavno zdrava razuma apsurdno hrvatskim korisnicima Wikipedije čitati riječi hrvatskoga kardinala na hrvatskoj Wikipediji na srpskom jeziku, prenosi hkv.hr.
Ova tema je detaljnije obrađivana u više navrata i na podcastu Velebit, o čemu smo pisali ovdje, a u nastavku možete pogledati i zapažanja specijalne emisije sa Željkom Cvrtilom koju možete pogledati na poveznici – ovdje, a u kojoj možete saznati između ostalog:
► Je li novi Zakon o lokalnim izborima bezobrazno diskriminirajući, jer po njemu manjine najprije mogu glasati za koalicijskog partnera, a nakon toga za svoje predstavnike?
► Što mijenja novi Zakon o popisu stanovništva prema kojemu bi pripadnici nacionalnih manjina sami sebe prebrojavali?
► Zašto su amandmani na Zakonu o lokalnim izborima prošli potpuno bez interesa medija?
► Stvara li se u Hrvatskoj programirani kaos tako što se donose zakoni koji su u suprotnosti s Ustavom?
► Tko su programeri kaosa u Hrvatskoj?
► Hoće li i agresori dobivati braniteljske mirovine temeljem Zakona o civilnim žrtvama Domovinskog rata?
► Kako je moguće da su u sporu oko izbora predsjednika Vrhovnog suda u pravu i Milanović i Plenković?
► Zašto se svi toliko nerviraju: bandićevci, SDP-ovci, HDZ-ovci i tomaševićevci, Škorinim ulaskom u utrku za
gradonačelnika Zagreba, ako on nema nikakve šanse kao što to govore ankete i njegovi kritičari?
► Provodi li se u Hrvatskoj politika zacrtana u protokolima Memoranduma 2 SANU (Srpske akademije znanosti i umjetnosti)?
► Što sadrže pojedini protokoli Memoranduma 2?
► Na koji način Srbija želi umanjiti svoju odgovornost za počinjene zločine i ratnu štetu?
► Kako se provodi protokol koji domovinski rat proglašava građanskim i kako se Zakonom o međunarodnoj jurisdikciji Srbiju pretvara u moralnu i odgovornu međunarodnu vertikalu koja će arbitrirati druge?
► Kako se sustavno destabiliziraju vlade BiH, Hrvatske, Crne Gore i Kosova?
► Zašto prema protokolima Memoranduma 2 treba izbjegavati upotrebu termina Bošnjak?
► Kako se i kojim metodama Memoranduma 2, odgovornost za rat u BiH i Hrvatskoj prebacuje sa Srba na Hrvate i Bošnjake?
► Zašto se Memorandumom 2 naglašava potreba da se obavještajno-sigurnosna agencija RS-a temelji na bivšim pripadnicima KOS-a iz Srbije?
► Kako protokoli Memoranduma 2 srpskim poduzetnicima skiciraju metode preuzimanja energetskog sektora u BiH i Hrvatskoj?
► Na koji način Memorandum 2 predviđa korištenje lokalnih vlasti na područjima gdje Srbi imaju udio u stanovništvu veći od 15 posto, za usmjeravanje sredstava EU fondova i drugih poticajnih mjera?
► Zašto se Memorandumom 2 inzistira na stalnom naglašavanju opasnosti od obnavljanja NDH?
► Zašto se međunacionalne incidente prikazuje kao dio plana državne politike s ciljem ugrožavanja opstanka srpske etničke zajednice u Hrvatskoj?
► Zašto Memorandum 2 naglašava potrebu koordiniranog inzistiranja na ugroženosti Srba u susjednim zemljama?
► Zašto se inzistira na stalnom naglašavanju postojanje mržnje prema Srbima?
► Zašto je prema Memorandumu 2 važno sustavno djelovati na ponižavanju hrvatskih simbola i svetinja?
► Zašto prema protokolima Memoranduma 2 treba inzistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Kosovu i Crnoj Gori?
► Kako Memorandum 2 naglašava važnost ulaska srpskog kapitala u vlasničke strukture medija u Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori?
► Kako je i Zakon o popisu stanovništva u Hrvatskoj, prema kojemu će pripadnici manjina popisivati sami sebe, važan element Memoranduma 2?
