U zagrebačkim kuloarima, specifičnoj i živoj mreži kontakata i razmjena informacija na najvišoj razini, odvija se prava burza informacija o “plinskoj aferi”, a ključno je pitanje – tko je kome u medijima i politici dao informacije o tome što se događa?
Pa onda mediji, posebno Toljov Večernjak, koji strmoglavo pada na najniže profesionalne grane ikada, te notorni Nacional, posve otvoreno pod šapama Vujnovca i HEP-a, objavljuju trenutna saznanja i nagađanja iz kuloara, a sve u funkciji zanemarivanja temeljnih činjenica koje su se službeno doznale – tko je prodao, a tko kupio 63 posto plina po bagatelnoj cijeni, oštetio Hrvatsku i stekao korist za sebe, piše Marko Ljubić u svojoj najnovijoj Facebook objavi koju u cijelosti prenosimo
Sad je pravac javnog interesa usmjeren u to da se javno prokaže tko je otkrio krađu i tako postao cinker poštenih lopova i njihovih svjetlonoša, čime zapravo krađa ispada moralnija.
I državnija.
Angažirane su desetine probisvjeta i prevaranata, raosovskih dektiva, da otkriju krivce.
To otvoreno postaje totalni rat razbojničke strukture i Hrvatske, a ne kako ispada protiv Davora Filipovića. Rat u kojem Plenković statira pokušavajući se navodno postaviti kao objektivni arbitar, a u stvari pred očima sve zaprepaštenije javnosti i do jučer sklonih mu ljudi, silovito urušava svoj ugled čineći se onim čega se oduvijek najviše plašio – nemoćnim.
Jer, ovdje nije bitan Davor Filipović koliko se god histerično udaralo po njemu, ovdje se radi o tako ogoljenim načelima da nikakva kampanja ili umijeće komuniciranja ne mogu prikriti ili potisnuti činjenicu da se krajnje ružne stvari događaju godinama u režiji jedne grupacije ljudi, posve otvoreno i posve evidentno koristeći državu te da cijela Hrvatska zna ono što Plenković rado ističe kad govori o Ukrajini – tko je na pravoj strani.
Tu više nikome nisu potrebni informatori.
Više nije pitanje znaju li Plenković i rukovodstvo HDZ-a koja je prava strana
Iznimno je bitno i strateški presudno pitanje – može li i smije li Plenković odabrati pravu stranu?
To je majka svih pitanja.
Ovo čemu svjedočimo je demonstracije moći opasne skupine i otvoreni pokušaj slanja poruke da je država u rukama te skupine i da mogu što hoće.
Ovakvo srozavanje medija, društva i države nije viđeno nikada do sada.
Gotovo filmski tragikomično se traži tko je dojavio ono što svatko vidi već više od godinu dana.
Iza svakog ćoška civilni žbir, polu – Matan.
Trguje se “povjerljivim” saznanjima, a sve kako bi od bitangi koje čerupaju zemlju na vrlo primitivan način i posve otvoreno, napravili – fine lupeže.
Ono, lopovske influencere.
Trejdere.
Državne lupeže.
I osramotili, pa kaznili očevidce.
Valjda su se akteri toga kaosa i nereda našli pogođenim činjenicom da je to što rade ispalo tako primitivno i seljoberski, pa sad nastoje svemu dati neku visoku krimićku formu u kojoj su oni genijalni hajduci, a zločesti turkesine ih cinkali i otkrili.
Kad se već saznalo da su lupeži, neka bar nisu obične bitange, jel tako!?
Pa da malo pomognem dektivama
Evo tko je i kako nama u “Kreatori istine” dojavljivao i kako smo mi doznali ono što smo objavljivali, uvjerljivo prvi u Hrvatskoj i sustavno iz emisije u emisiju.
Marin Vlahović i ja smo od listopada 2022. do lipnja ove godine i zadnje emisije “Kreatori istine” prije ljetne stanke, imali toliko provjerenih informacija o čitavom nizu događaja u energetici.
Oko Fortenove, oko ENNA Grupe, PPD-a, o ulozi nekolicine državnih funkcionera u svemu, ponašanju predsjednika Vlade i njegovoj ulozi, o odnosu HEP-a, odnosno Frane Barbarića prema ministarstvima financija i gospodarstva, prema nezavisnim revizorima, o nevjerojatnim stvarima u i oko proizvodnje el.energije iz obnovljivih izvora, vjetroelektrana, na biomasu, subvencijama države.
O HROTE aranžmanima sa subvencioniranim proizvođačima, koji su istupili iz sporazuma, o aranžmanima mirovinskih fondova i Vujnovčeve skupine, o političko-poduzetničkim i međunarodno-političkim operacijama i sudionicima još tamo od 2011. godine, o putovanjima Vrdoljaka, bivšeg Milanovićevog gospodara energetike i glavnog koalicijskog partnera Plenkoviću nakon Mosta, i Vujnovca u Moskvu i ugovoru s Gazpromom, o višestrukim planovima i ekipama koje su trebale otkupiti vlasništvo od Rusa, dogovorima s Plenkovićem, ulozi države oko eliminacije arapskog investitora, da smo doslovno trebali sjediti od jutra do sutra pred kamerama i u emisiji trajanja pola godine ne bi ni deset posto toga uspjeli iznijeti.
Odakle nam informacije?
Iz barem pedeset ozbiljnih izvora.
A uz to smo imali svoje oči, uši, glave i obraze.
Pokušavali su nas kupovati.
Nudilo nam se svašta.
Iz emisija je vidljivo jesu li uspjeli.
Zato su nam se ljudi javljali.
Sa svih strana.
Iz HEP-a, iz državnih institucija, iz HDZ-a najviše, iz energetskih krugova u zemlji i inozemstvu, od Bruxellsa, Berlina, Moskve, Dubaija, preko Zagreba, Osijeka, Vukovara do Dubrovnika.
O najvažnijim informacijama smo imali višestruke provjere i potvrde. Nismo trebali detektive, ljudi su se natjecali pružajući nam podatke.
Jer ih je, mnogi su nam to rekli, bilo sram gledati to što im pred očima rade. Osjećali su se poniženima, a nama su vjerovali.
Tada, u prvoj fazi, još u 2022.godini jedini su “Kreatori istine”, Marin Vlahović i ja uopće u medijskom prostoru, uz Vesnu Vučemilović i Nikolu Kajkića govorili otvoreno, uz sustavnu prezentaciju dokaza o opasnom stampedu hrvatskom državom i gospodarstvom, pokazivali i dokazivali očitu spregu nezabilježeno otvorene i drske grabeži, državne politike, medija i najgrlatije oporbe.
Pokazali smo i eksplicitne razloge zašto indexovci, bujičari, te ostale skupine medija ili šute, ili organizirano skreću pozornost s tih problema.
Njihove kampanje, naslovnice i vlasništva su nosile logo HEP-a, PPD-a, alternativnih fikus tipova i tvrtki.
Svi se i danas isto ponašamo, samo obratite pozornost bez strasti i racionalno tko, kako.
Danas to i slijepci vide.
I opet istražuju – tko je odgovoran i tko cinka!?
Puno kasnije, a mi smo u “Kreatori istine” to povezali utemeljenim obrazloženjem s američkim interesom za ta zbivanja preko američkog vlasništva N1 televizije, snažno se uključila i ta televizija.
I nitko drugi u medijskom prostoru, izuzev tu i tamo marginalnih portala.
I sad se elitno društveno podzemlje, nadzemlje i kuloari čude, angažiraju se istražitelji da otkriju odakle su curile informacije!?
Pa članovi uprave HEP-a daju izjave ovjerene kod bilježnika
Zamislite biblije i istine!
Iz uprave HEP-a!?
Veća je svinjarija to čuđenje i “istraživanje” nego krađa milijarde eura.
To je opasniji indikator.
Jer sto milijardi eura uređeno društvo s jasnim pravilima i kodeksom nadoknadi, ali kad se društvenost i kodeksi ubiju, milijarde ne mogu kupiti i oživjeti to što je mrtvo.
U toj već višegodišnjoj sveobuhvatnoj operaciji čerupanja Hrvatske, sudjeluje, i sudjelovalo je, stotine ljudi izravno, tisuće neizravno, a svjedočile su izravnim iskustvom tisuće i tisuće.
Među sudionicima je toliko polupismenih protuha, kojima je saznanje o dijelu operacija ili sudjelovanje bar u ulozi šofera, ili rođakova rođaka nekoga od glavešina, bila jedinstvena životna prilika hvaliti se svojim podvizima, pri ožderavanju po restoranima i kvartovskim birtijama, da je jedino neshvatljivo kako se itko minimalno razuman usuđivao približiti tim tipovima a kamo li sudjelovati s njima u svemu ili podupirati ih politički.
Pitaju se primjerice, kako je procurila genijalna poslovna operacija prodaje vrijednosti od 60 milijuna eura za 15, uz bonus kupcu od 25 milijuna?
Zbilja jednadžba s milijun nepoznatih, zar ne!?
Nije tu pitanje kako je ta operacija i sve drugo dospjelo u javnost, nego zašto, i zašto počinitelji nisu pažljivije prikrivali to što rade?
U tome se skriva psihologija primitivnih kriminalnih tipova i siledžija.
Prezentacija moći zbog koje se namjerno pokazuje nedjelo.
Ponašanje ove grupacije najbolje u biti ilustrira njihov frontmen Vujnovac, koji karticom kupi ogrlicu od pola milijuna eura i ne prijavi ju na carini?
Pa su se mediji raspisali kako je tajkun Pavo pokušao sakriti ogrlicu.
Kakva zabluda.
Tko bi znao za njegovu ogrlicu i koliko je moćan da ga nisu “uhvatili”?
Jer, da je prijavio ogrlicu i platio carinu nikome to ne bi bilo interesantno i nitko ne bi znao tko je glavni.
A ovako, u polusvijetu u kojem djeluje, javna informacija o takvoj ogrlici statusna je stvar.
Gazda.
Ili, kako ćeš postati legenda, bar privremena, po slavonskim i zagrebačkim birtijama ako svoj poslovni uspjeh ne proslaviš s družinom, uz kamion pod ceradom prošvercanih kurvi iz Srbije?
Tako su akteri ovih afera stvarali mit o svojoj moći, jer, nije vic odavno u tome da umjesto dvije milijarde imaju tri, ionako ih većina ima problema s tablicom množenja i brojanjem do sto, vic je u tome da se o njima priča i da im uz to nitko ne može ništa.
Ljudi su se svojski trudili na svakom koraku pokazati da imaju državu.
Pravu pravcatu državu.
I to upravo danas nastoje ovjeriti.
Ne metkom u potiljak, nego medijski i očekivanim potezima predsjednika Vlade.
Pa se onda sad najednom dio sudionika tog primitivnog razbojničkog cirkusa pita – odakle medijima ili političarima informacije, ne zato što njima smetaju javne objave o njihovoj bezobraštini ili moći, nego zato da pritisnu Plenkovića na potpuno srozavanje.
To njih zanima, jer bi to tek bila demonstracija moći.
Hadezeovci se iščuđavaju i slamaju doznati tko je i kako njih povezao s tim primitivcima, a zaboravljaju da su u svemu, baš u svemu sudjelovali njihovi ljudi, od načelnika, pročelnika, direktora, preko državnih tajnika do predsjednika uprava, od raznih službenika do državnog tajnika Frane Matušića u ministarstvu vanjskih poslova koji je vodio operaciju osporavanja dubaijskog biznismena pred EK.
I da su to javno prezentirali kao opravdane politike u funkciji nacionalnih interesa.
Neshvatljivo je u cijeloj ovoj nesretnoj priči krajnje neinteligentno Plenkovićevo komuniciranje.
Primjer
U trenutcima kad je Plenkoviću odgovaralo da javno prezentira svoj utjecaj u Europskoj komisiji i pohvali se pred medijima da je mirovinskim fondovima osigurao komforno razdoblje za otkup ruskog udjela u Fortenovi izuzimajući rusku tvrtku od sankcija, preko otvorene ljutnje zbog povlačenja Allianza i neskrivenih prijetnji koje vrište s naslovnica iz tog vremena, a jasno je kao jedan plus jedan da je operacija smišljena kako bi Vujnovac uz novac mirovinskih fondova preuzeo potpuno Fortenovu, zagovornici HDZ-a i stranačke strukture nisu ni slutile da bi im se ta prezentacija moći mogla razbiti o glavu.
A sad se pitaju – kako to da Plenkovića optužuju za pogodovanje Vujnovcu?
Stvarno, kako to itko smije pomisliti?
A čovjek se otvoreno pred svim medijima u Hrvatskoj hvalio s tim.
Uz vrišteće naslovnice, uz Franu Barbarića, uz HROTE, HERA i niz agencija, institucija pod izravnom kontrolom vlasti, stvarno je čudo otkriti ili posumnjati u povezanost Plenkovića i Vujnovca.
Pa se mora nekako doznati sve o tom čudu.
Tragikomično.
Uvredljivo.
Pogotovo je potpuno posrnuće kad u tim “istragama” sudjeluju novinari i urednici medija, koji su objavljivali, ni ne sluteći što bi se moglo dogoditi za par mjeseci, dokaze o suradnji nazad pola godine.
Sada umjesto u svojoj internetskoj arhivi vise po birtijama i došaptavaju se s dektivama – kako se doznalo?
Ono što su zaboravili da su objavljivali!?
Komunikacija iz vrha HDZ-a i samoga Plenkovića je s ovom aferom doživjela fijasko na cijelom nizu uspostavljenih područja.
Pada im predstava na razdjelnici Milanović Rusofil ili Putinist a oni proukrajinci i na pravoj strani, dakle suprotno u svemu, jer se upravo sad otvoreno pokazalo da su i jedni i drugi otvoreno povezani s Vujnovcom i tom skupinom i da su u funkciji tih opasnih interesa.
Sad, ako netko stvarno može zanemariti ruske šape u nastanku Vujnovca i njegovog financijskog carstva te u tako strogoj podjeli na pravu i krivu stranu povijesti danas isključiti skriveni ruski interes valjalo bi ozbiljno sumnjati u njegovu rasudbenu moć.
Kako to, ako je Vujnovac i njegova skupina prava strana, da ih onda podupire Putinist Milanović, i to baš kad su i samog njegovog javnog neprijatelja Plenkovića doveli na rub provalije, gdje je pomoć Vujnovcu pomoć i Plenkoviću?
Što je s neprijateljstvom, pravom i krivom stranom, isprikama i psovkama, blokadom države?
Čudno, zar ne?
Čudo jedno od rusko-ukrajinskog bratstva u Hrvatskoj, gdje Putinist Milanović staje u obranu ukrajinofila Vujnovca. Zar nije Vujnovac tipični ukrajinofil, pravo recite?
I zar onda nije logično da je u savezu s Plenkovićem?
Hm, ta logika se raspala potpuno upravo djelovanjem u prethodnim događajima, a sve na čemu se sustavno gradila havna razdjelnica, ispalo je laž.
Hrvatskom bjesni desničarski, često vrlo prljavi rat protiv Plenkovića iz Domovinskog pokreta i otvoreno svrstanih medija kao što su Bujica ili Hrvatski tjednik, no, u ovoj krizi epskih razmjera su otvoreno – na istoj strani.
Svi mitovi i javne igre su potpuno ogoljene i baš sve je ili teško relativizirano, kompromitirano ili prokazano kao obična laž.
Nejasno je, podcjenjuju li ti ljudi toliko hrvatsku javnost i razum golemog broja ljudi, ili su očajni, nesposobni i potpuno onemogućeni racionalno djelovati.
Ili precjenjuju svoju moć i moć Vujnovčeve grupe i tko zna koga iza njih, pa misle da je dobro i potrebno biti javni nasilnik bez ikakvog skrupula.
Što god bilo, nema nikakve sumnje da bez golemih i ružnih posljedica sve te laži i procesi neće proći.
Pitaju se kako to da Most sve o tome zna?
Iako Most od početka nije obletila pamet, odgovor je prilično jednostavan. Očito čitaju tu i tamo vijesti, a nisu ih uspjeli kupiti ovi razbojnički seljoberi pa se ne boje javno o tome govoriti.
Uz to, dobro im dođe sad, kad je jasno da Milanović, prvo svojim javnim obraćanjem naciji oko starog problema VSOA, a zatim izjavama u kojima otvoreno štiti Vujnovca, igra u tom poduzetničko-političkom kartelu bitnu ulogu, pomažući televizijskim obraćanjem u vrhuncu krize i svom neprijatelju Plenkoviću, pokazati da nisu “Milanovićeva politička djeca”, za što ih iz Plenkovićevog kruga stalno optužuju pokušavajući ih kriminalizirati Milanovićem.
Most se bar na tom pitanju dozvao pameti, a očito nisu umočeni u blato tih muljaža.
Suverenisti su, izuzev Vesne Vučemilović, mudro šutjeli o tome i preko Sačića tu i tamo naganjali neku srpsku i ostalu bagru, nenarodnu vlast i, teško se sjetiti arsenala njegove lucidnosti i iznad svega široke naobrazbe, dok su mozgali kome bi se priklipili za naredbe izbore, Mostu ili DP. Zbog DP nisu smjeli zucniti o Pavi.
I ortacima.
Dakle, nije pitanje kako je, i tko je znao.
Znali su svi.
Jer se sve radilo otvoreno, u stilu kvartovskih huligana, s nevjerojatnom demonstracijom moći.
Pravo pitanje je – zašto jedni o svemu slobodno govore i zašto drugi, većina, šuti?
Slobodno govore oni koji nisu potkupljeni, šute ili muljaju oni koji su kupljeni.
I to je sva istina.
I na kraju, razbojnička družina je čak teško osramotila i same ugledne kriminalce, ove proeuropske, koji su se uvježbavali za fine operacije čitav život, ne samo u Hrvatskoj, nego na specijalizacijama diljem svijeta u vrhunskim klanovima.
Ti proeuropski kriminalci su slijedili državnu formalnu distancu prema Srbiji i njenom sveukupnom naslijeđu, pa i u kriminalnom ponašanju.
I sad pred njihovim proeuropskim očima javnost ove primitivne siledžije smatra glavnim krimosima.
Uvredljivo.
Razina kompletne operacije s izvanjskim efektima je vjerni preslik najprimitivnijih razbojničkih družina iz postratne Srbije ili ruske mafije, koje su se natjecale u primitivizmu, šenlučenju, javnom pokazivanju svoje moći i bliskosti s državom.
Ni u Srbiji danas više ne rade ovako sirovo kako su unazad nekoliko godina medijsko-političkim i otimačkim operacijama nastojali pred očima cijelog naroda zdrpiti Hrvatsku.
I sad se tragikomične medijske skupine slamaju doznati – tko je cinker?
Lakše je oprostiti i podnijeti kad ti ukradu par milijardi eura, nego prešutjeti takvo poniženje i uvredu zdravom razumu.
