U kolovozu 2025. Novi Zagreb nije zadrhtao zbog potresa, nego – zbog spreja. Jedan anonimni natpis pretvorio je zid u “bojno polje”, a statusi i priopćenja postali su teža artiljerija od argumenata. Kronika našeg doba u kojem je patetika valuta, a Facebook – Glavni stan.
„I dogodi se godine Gospodnje 2025., u mjesecu kolovozu, da se na zidu u Novome Zagrebu pojavi natpis strašan i poguban, od ruke neznanog fašiste ispisan.
I prestraši se Miljenko, sin Jergovićev, pa zavapi u nebo: ‘O, sudbo teška! O, vremena opaka! Zar baš ja da budem taj kojeg će zid pogubiti?’
I uskoro se sabraše cehovi pisaca, novinara i NGO-ovaca, te složno vikahu: ‘Ne dajmo Miljenka, našega mučenika!’ I stade uza nj vojska znamenita: odvažnih žena saborskih, gradonačelnik zelenih i LGBT stjegova, pa i “ratni veterani”, koji odolješe tenkovima, a sad se naoružaše protiv – grafita. I bijaše to velika bitka, ne s mecima ni sabljama, već s patetikom i statusima na Facebooku i portalima. A i sam predsjednik, hrabri Zoran od Tača, otvori odaje svoje, te Miljenka k sebi dozva, da mu rame za plakanje pruži i utjehu vrhovničku dade.
I upisaše kroničari: ‘Ovo bijaše čas kada Zagreb spozna da su zidovi opasniji od vojski, a sprej strašniji od topova. A Miljenko? On posta naš grafitni junak, mučenik betonski, prvi od svih i posljednji.’“
Izvor:FB George Bailey
