Dragi prijatelji, braćo i sestre u Kristu! Tužite nam se na jednog čovjeka koji je do prije 25 godina bio svećenik a to više nije.
Pišete nam da je mnoge poveo za sobom u krivovjerje svojim svakodnevnim lažnim objavama na svom facebook profilu i youtube kanalu. Taj čovjek još nosi habit a nije svećenik, ispovijeda a nije svećenik, drži Svetu Misu a nije svećenik, pričešćuje a nije svećenik. I ne samo to, javno ocrnjuje i blati svećenike iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
O svećenicima govori takve laži i prostote da je to za ne povjerovat, svakodnevno objavljuje po nekoliko videa o njima.
Tzv. svećenik Božo Radoš čita pisma što mu svijet šalje iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, čita laži koje je sam osmislio i sastavio.
Mi svećenike nećemo imentovat iz poštovanja prema njima jer dosta im je toga što ih on svakodnevno blati.
Božo Radoš koji se predstavlja kao svećenik, svetog Oca Papu Ivana Pavla II naziva demonom a u jučerašnjoj objavi blati Međugorje i Mladifest dodajući da Gospa nije u Međugorju, da su to sve laži.
Pismo iz Vatikana – 16. studenog 1998. godine:
Svim svećenicima, redovnicima i redovnicama i svim vjernicima u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji Uoči Došašća, dok se pripremamo za svetkovinu Božića, želeći vam obilje dobra u miru, objavljujemo odluke, donesene u Rimu, 10. studenoga 1998. na Kongregaciji za evangelizaciju naroda. Zajedno s kard. Jozefom Tomkom, prefektom, i nadbiskupom Marcellom Zagom, tajnikom istog ureda Svete Stolice, bili smo nazočni mi, niže potpisani, mostarsko-duvanjski biskup i o. generalni ministar Reda male braće, obojica izvršitelji Dekreta Romanis Pontificibus, koji je, kao što je poznato, u posebnu obliku odobrio Pavao VI. 1975. i potvrdio vladajući vrhovni svećenik Ivan Pavao II.
Sudjelovala su također dva člana biskupijskoga klera iz Mostara, i četiri franjevca koji su predstavljali generalnu kuriju i hercegovačku provinciju. Jednodušno je dogovoreno da će početkom sljedeće korizme, tj. u nedjelju 21. veljače 1999., Red male braće vratiti na slobodno raspolaganje dijecezanskome biskupu župe predviđene u spomenutom papinskom Dekretu. Svjesni smo priznatoga povijesnog doprinosa Male braće franjevaca životu Crkve u Hercegovini; oni imaju udio u duhovnoj baštini biskupije i samoga njezina katoličkog identiteta. Računamo stoga na franjevce i za budućnost.
Više od jednoga stoljeća, 1881. godine, papa Leon XIII. obnovio je mostarsko-duvanjsku biskupiju, uspostavljajući redovitu hijerarhiju. Od tada, zvanja za biskupijski i redovnički kler sve su više obogaćivala mjesnu Crkvu. Stoga se pokazuje sve nužnijom suradnja u duhu zajedništva, pod vodstvom dijecezanskog biskupa, zajednički dijele i pastoralne službe i potpomažu i dotične karizme. Tako obnovljenom snagom nastavljamo na crkvenom putu, za koji želimo da bude prožet uzajamnim poštovanjem i vrednovanjem, bratskom suradnjom i zajedništvom između redovničkoga i dijecezanskoga klera.
Priopćujući ovaj dogovor, pozivamo sve, vjernike laike, redovnice, redovnike i biskupijske svećenike, koji su svi djeca istog Oca nebeskoga, da sve više njeguju duh zajedničkoga dobra u jedinstvu mjesne Crkve, koja je u Hercegovini. Posebno se obraćamo svakoj župnoj zajednici i svakom pojedinom vjerniku, koji joj pripada, da svatko promiče to bitno bratsko jedinstvo izbjegavajući štetne podjele. Kao u cijeloj Crkvi, tako i u mostarsko-duvanjskoj biskupiji, bilo koja udruga katoličkih vjernika mora raditi u zajedništvu s biskupom.
Obnavljajući obvezu za dobro opće i mjesne Crkve, imamo pred očima i snažno potičemo bilo posebno pastoralno služenje dijecezanskih svećenika, bilo također karizmu franjevačkih redovnika. Postoji slučaj u kojem je, nakon ponovljenih opomena zainteresiranima od strane mjerodavnih poglavara, Sveta Stolica potvrdila da su iz Franjevačkog reda otpuštena dvojica redovnika, od kojih je jedan tzv. svećenik Božo Radoš, koji su pripadali hercegovačkoj provinciji, a koji su, nažalost, odbili obdržavati svoj zavjet posluha koji svaki svećenik mora dati.
Molimo Duha Svetoga da ih prosvjetljuje kako bi mogli naći put k punom crkvenom zajedništvu. Otac naš na nebesima, kojemu je posvećena sljedeća pripremna godina za Veliki jubilej 2000., sve nas potiče na sve savršenije zajedništvo sa samim sobom i medu nama, u Crkvi, koja je znak i oruđe toga jedinstva svuda po svijetu. Sveti Josip, glava Svete Obitelji, i zaštitnik mostarsko-duvanjske biskupije, zajedno s presvetom Bogorodicom Marijom, neka nas ujedinjuju pred Spasiteljevim jaslicama, motivom napose dragim svetom Franji i svima nama.
Vatikan – Rim, 16. studenoga 1998.
Fr. Giacomo BINI ministar O.F.M. Generalni
+ Ratko PERIĆ biskup mostarsko-duvanjski
OBAVIJEST GENERALNOG ZASTUPNIKA FRANJEVAČKOG REDA MOSTARSKO-DUVANJSKOM BISKUPU O OTPUŠTANJU IZ REDA DVOJICE FRANJEVACA GENERALNA KURIJA MALE BRAĆE Tel. 39 (6) 684 919; Telefax 39 (6) 638 02 92; FRATIMINORI Via S. Maria Mediatrice, 25 00165 ROMA, Italia GENERALNO ZASTUPNIŠTVO Roma 21. studenoga 1998. Prot. br. U87753
Preuzvišeni gospodine,
Kao što je dogovoreno na sastanku, održanom na Kongregaciji za evangelizaciju naroda 10. studenoga prošloga, dostavljaju i Vam Dekrete o otpuštanju iz Reda fra Bonifacija P. Barbarića i fra Bože Radoša, priopćujem Vam kako se odvijao postupak.
Generalni ministar fra Hermann Schalitck i mostarsko-duvanjski biskup mons. Ratko Perić bili su odredili da, u provedbi Dekreta Romanis Pontificibus, počevši od 12. svibnja 1996., župa Čapljina, nekoć povjerena Provinciji Uznesenja Blažene Djevice Marije, bude djelotvorno predana na “slobodno raspolaganje” Biskupa. Dosljedno tome nijedan fratar nije bio ovlašten boraviti u župi i vršiti pastoralnu službu. Ovo je bilo priopćeno svim fratrima u Provinciji.
Fra Bonifacije Petar Barbarić i fra Božo Radoš odbijali su premještaj i ustrajno ostajali u Čapljini, unatoč stalnim i uzastopnim auktoritativnim opomenama i intervencijama. Budući da su u neposlušnosti ustrajali, otpočeo je stoga proces otpuštanja iz Reda.
Dne 28. veljače 1998. Generalni je definitorij Reda tajnim i jednodušnim glasovanjem odlučio, prema odredbi kan. 699, § 1, da se otpuste iz Reda male braće fra Bonifacije Barbarić i fra Božo Radoš Provincije Uznesenja BDM u Bosni i Hercegovini.
Kongregacija za ustanove posvećenoga života i društva apostolskoga života potvrdila je Dekrete o otpuštanju spomenutih fratara dne 23. ožujka 1998. Budući da nam ne rezultira da su oni kojih se tiče uložili utok u predviđenu roku, Dekreti o otpuštanju imaju kanonski učinak, te stoga fra Bonifacije Petar Barbarić i fra Božo Radoš ne pripadaju više Redu male braće.
S dužnim poštovanjem Vašoj Preuzvišenosti vrlo odani u Gospodinu Fr. Antonio Riccio, ofm Generalni zastupnik.
Preuzvišeni gospodin Mons. RATKO PERIĆ BH – 88000 MOSTAR na znanje:
Preuzvišeni gospodin Mons. MARCELLO ZAGO Tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda – Roma Fr. Tomislav Pervan Provincijalni ministar Franjevački samostan BH – 88000 MOSTAR DEKRETI SVETE STOLICE O OTPUŠTANJU IZ FRANJEVAČKOG REDA DVOJICE HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA ZBOG USTRAJNOSTI U NEPOSLUŠNOSTI KONGREGACIJA ZA USTANOVE POSVEĆENOGA ŽIVOTA I DRUŠTVA APOSTOLSKOGA ŽIVOTA Prot. br. 32343/97
SVETI OČE, Generalni zastupnik Reda male braće moli Vašu Svetost da potvrdi dekret o otpuštanju iz spomenutog Reda svećenika Bonifacija Petra BARBARIĆA, koji je 2. ožujka 1998. donio Generalni ministar, zbog izloženih razloga. Kongregacija za ustanove posvećenoga života i društva apostolskoga života, odvagnuvši zrelo ono što je izloženo, potvrđuje spomenuti dekret o otpuštanju svećenika Bonifacija Petra Barbarića, na molbu, prema odredbi kanona 696-700 Zakonika kanonskoga prava, zbog njegove nezakonite odsutnosti, uz obdržavanje ostaloga što prema pravu treba obdržavati, prema kan. 701 i 702 Z.K.P. Bez obzira na bilo što protivno.
Vatikanski grad, 23. ožujka 1998. Jesus Torres cmf Podtajnik O. D. Di Odoardo cp Predstojnik ureda preslik odgovara izvorniku Fr. Antonio Riccio KONGREGACIJA ZA USTANOVE POSVEĆENOGA ŽIVOTA I DRUŠTVA APOSTOLSKOGA ŽIVOTA Prot. br. 32344/97
SVETI OČE, Generalni zastupnik Reda male braće moli Vašu Svetost da potvrdi dekret o otpuštanju iz spomenutog Reda svećenika Bože RADOŠA, koji je 2. ožujka 1998. donio Generalni ministar, zbog izloženih razloga. Kongregacija za ustanove posvećenoga života i društva apostolskoga života, odvagnuvši zrelo ono što je izloženo, potvrđuje spomenuti dekret o otpuštanju svećenika Bože Radoša, na molbu, prema odredbi kanona 696-700 Zakonika kanonskoga prava, zbog njegove nezakonite odsutnosti, uz obdržavanje ostaloga što prema pravu treba obdržavati, prema kan. 701 i 702 Z.K.P. Bez obzira na bilo što protivno. Vatikanski grad, 23. ožujka 1998. Jesus Torres cmf Podtajnik O. D. Di Odoardo cp – Predstojnik ureda preslik odgovara izvorniku Fr. Antonio Riccio
Sveti otac papa Ivan Pavao II. potvrdio je dekrete o otpuštanju!
Ono što radi Božo Radoš zove se kažnjivo djelo lažnog misticizma.
Što to znači: čini nemoralne stvari a pri tome se poziva na teološko duhovne razloge. Bez ikakvog dokaza čita gnjusne stvari o ljudima a onda to tumači voljom Božjom i poslanjem od Duha Svetoga. Ljude izlaže trpljenju, blati im dobar glas, širi klevete i takvo ponašanje dovodi u vezu sa sakralnim, sa svetim. On je naime prorok koji ima poslanje očistiti Crkvu Božju.
To je strašna zloupotreba imena Božjega.
Pseudomisticizam koji vlastitim ludostima želi prirodati nadnaravne elemente. S druge strane ovakvo ponašanje osim vlastitih prljavih interesa upućuje i na ozbiljne patološke probleme psihičke naravi.
Ime Božje se instrumentalizira i time proizvodi skandale, sablazni i ne donosi ništa dobrog za Crkvu. Napast lažnog misticizma opasan je trik Zloga.
Ljudi koji su prozvani nemaju priliku odgovoriti na optužbe, nemaju priliku čuti svojega tužitelja. Bilo tko o bilo komu može napisati bilo što i to će Božo pročitati.
Što najviše od svega boli u ovoj priči? Svijest da su mnogi spremni uništiti dobar glas drugoga. Ispričati opake laži i uživati u takvom zlu.
Također, mnogi koji lajkaju Božu Radoša redovni su na svetim Misama. Svakoga dana idu na Pričest a onda uživaju u ćakulama na račun svećenika.
Tako npr. ljudi koji mu dolaze na ispovijed ostaju u stanju teškoga grijeha. Kad cijelu Crkvu uspije prikazati kao grešnu i okićenu bludništvom onda će se pred cjelokupnom javnošću moći opravdati zašto ne djeluje u zajedništvu s tom Crkvom.
Mnogi su nažalost željni grijeha drugih. Uživaju slušati o tuđem bludu. Ali to ne govori ništa dobrog o njima samima. Upućuje na njihovu bijedu i licemjerstvo.
Krist je na Kalvariji pljuvan u lice ali je nastavio prema Križu moleći za svoje progonitelje. Ono što Božo radi je čisti cirkus i zabava za farizeje.
Sram i stid možemo osjećati samo zbog vlastitih grijeha za koje ćemo odgovarati pred Bogom. Sve ono što je otrov štetu će izazvati samo onima koji su ga stvorili.
Za kraj vam donosimo tekst jednog našeg mladog svećenika:
Tko ti god propovijeda protiv Majke Crkve i njezinih pastira, taj sigurno nema veze s Duhom Svetim! Taman i da pred tebe iznosi najbolje argumente protiv crkvenog učiteljstva, nemoj upasti u zamku! U teškim vremenima samoprozvani proroci i proročice niču kao gljive poslije kiše. To nije ništa novo jer je takvih kroz povijest uvijek bilo i, nažalost, bit će.
Sramotno je da ima i svećenika i pojedinih biskupa koji ne postupaju u skladu sa stavom službene Crkve. Nažalost, ni to nije ništa novo pod zvijezdama jer su u povijesti najčešće takvi i činili raskole unutar Crkve. Opasno je kad jedan svećenik ili laik pomisli da je baš on nadahnut Duhom Svetim kako bi učinio nešto po svojoj volji, pa tako odvede i sebe i druge na krivi put. Mnogi od njih imaju i različite darove, čiji korijen može biti od Duha Svetoga, ali su u svojoj oholosti pomislili kako znaju bolje od biskupskog zbora na čelu s Papom i tako su upali u opasnu zamku.
Bježi glavom bez obzira od egzorcista koji ti govori protiv svojih pastira! Životopisi svetaca jasno nam pokazuju kako se ljubi Crkva i kako joj se pomaže. I sveci su uočavali mnoge nepravilnosti među braćom i sestrama, svećenicima i biskupima, ali to im je još više zapalilo srce da postanu vojska Kristove ljubavi! Golema je razlika između ovih lažnih moralizatora i klevetnika, koji drvljem i kamenjem napadaju službenu Crkvu, i svetih duša koje padaju na koljena sklapajući ruke, prinoseći sebe do kraja i stavljajući se na raspolaganje Gospodinu. Jedan sveti Franjo nije nikad udarao javno po svojim pastirima. Jedan je sveti Gašpar bio spreman ugasiti družbu koju je pokrenuo ako ona ne bi bila u skladu s voljom službene hijerarhije. Jedan je sveti Ignacije bio u poslušnosti potpuno predan Papi i tu je ljubav revno prenosio na subraću i narod.
Direktni su progonitelji Crkve manje opasni od ovih koji tako oholo i besramno govore laži i klevete protiv službenog učiteljstva Crkve i samoga Pape. Ljudi, ne dajte se zavesti njihovim uvježbanim parolama niti bilo kakvim čudesima koja mogu učiniti pred vama! Pustinjski oci stavljaju poslušnost i poniznost daleko ispred bilo kojeg drugog dara ili čuda. Takve osobe žeđaju za pažnjom kako bi njihov govor i mišljenje bili u centru pozornosti. Oni znaju sve i nikad se ne propitkuju jesu li u pravu. Oni su potpuno sigurni da se njima Duh Sveti obraća direktno.
Pustinjski su oci bježali u pustinju i nakon trideset, četrdeset godina duhovnog rasta govorili bi s velikim oprezom, strahujući od toga kako ne bi upali u oholost i svojim govorom naučavali neku svoju privatnu istinu. Danas se svi pozivaju na istinu i bezbrojne dokaze. Za mene je jedini dokaz Evanđelje i trenutak u kojemu Isus predaje Petru ključeve kraljevstva nebeskog. Petar je bio itekako grešan, a ipak je dobio ključeve. Moj je sadašnji Papa isto grešan, ali jedino on ima iste one ključeve koje je Krist dao svome Petru!
Dijelimo ovo dalje i molimo za prestanak ogovaranja i klevetanja naših pastira…
Mir vam i dobro!
Izvor: medjugorje-news.com
