Na Veliki četvrtak, 14. Travnja 1897. godine umro je Časni Sluga Božji Petar Barbarić po čijem zagovoru su ozdravili mnogi.
Priča o časnom slugi Božjem Petru Barbariću svjedočanstvo je otpornosti, hrabrosti i snage ljudskog duha. Rođen je 1874. u malom selu Šiljevišta, župa Klobuk, u srcu Hercegovine. Prve godine njegova života obilježene su poteškoćama i borbom koje su ga oblikovale u izvanredna pojedinca kakav je postao. Prevladao je prepreke, prihvatio prilike i ostavio neizbrisiv trag u hrvatskom katoličkom puku, premda mu se danas zavjetuju i muslimani.
Djetinjstvo je proveo na paši s ovcama uz pobožne knjige. U pučku školu pošao je tek s dvanaest godina, kad je u Veljacima otvorena škola. U dvije godine završio je četiri razreda škole s odličnim uspjehom. Roditelji nisu imali novaca za njegovo daljnje školovanje pa je u Vitini izučio trgovački zanat. Kao trgovački pomoćnik, primljen je u sjemenište u Travniku sa željom da postane svećenik, uz pomoć bivšeg učitelja Tomislava Vuksana.
Živio je vrlo pobožno. Govorio je da će radije umrijeti, nego uvrijediti Isusa. Obraćao je grješnike, uveo je u sjemenište pobožnost Srcu Isusovu, a u svojoj rodnoj župi, osnovao je Bratovštinu Gospine krunice. S talijanskog na hrvatski jezik preveo je životopis Pavla Kolarića, bjelovarskog isusovca koji je preminuo u Rimu, na glasu svetosti. Petar je obolio od tuberkuloze i umro na Veliki četvrtak, 14. Travnja 1897. godine kao učenik osmog razreda isusovačke gimnazije, položivši redovničke zavjete.
Na Veliku subotu su Petrovi posmrtni ostatci uz zvuk uskrsnih zvona položeni u travničko groblje Bojna. Uskoro se proširio glas o njegovoj pobožnosti, ljubavi i svetosti pa su mnogi dolazili na njegov grob, palili svijeću, molili se i primali tražene milosti. Pokrenut je postupak za proglašenjem blaženim pa su odlučili Petrove zemne ostatke iskopati. Lijes, iako je bio u zemlji 38 godina, potpuno je sačuvan, a njegovo neraspadnuto tijelo preneseno je u kriptu sjemenišne crkve.
Sredinom prošlog stoljeća, komunisti su oduzeli zgradu Sjemeništa i nisu im se sviđali hodočasnici koji su dolazili na Petrov grob. Skrili su ga u blato i zazidali u nepristupačnom dijelu podruma. U nadi da će zaustaviti okupljanje i molitvu na njegovom grobu, proširili su lažnu vijest da su tijelo bacili u rijeku Lašvu. Kada je 1998. godine dio zgrade Sjemeništa vraćen isusovcima počelo se s uređivanjem i tijelo je čudesno pronađeno. Na svečan način sahranjen je u novu grobnicu sjemenišne crkve sv. Alojzija. Petrovo proglašenje blaženim očekuje se svakog trenutka. Njegovu svetost pokazuju mnogi vjernici, koji u velikom broju dolaze na mise koje se svakoga četvrtka služe u crkvi travničkog Sjemeništa gdje se nalazi grob Petra Barbarića.
Premda se u Travniku čuva Petrovo tijelo, u Šiljevištima je obnovljena rodna kuća koja je postala mjesto molitve i mira za vjernike koji se svakog četvrtka po uzoru na Travnik skupljaju i mole za Petrovu beatifikaciju.
Papa Franjo odobrio je objavljivanje dekreta o njegovim herojskim krepostima i čeka se samo jedno čudo koje treba izmoliti od Boga po Petrovu zagovoru. Uzdizanjem Petra na čast oltara Hercegovina će dobiti svog prvog blaženika, a ako bude volja Božja, jednom i sveca. Tako će svi vjernici, a posebice hrvatska mladež, u Petru dobiti divan uzor kršćanskog života.
Po Petrovu imenu ime nosi i Katolički školski centar u Travniku. Iako se njegovi posmrtni ostatci već dugo ne nalaze u grobnici na groblju “Bojna”, najveći broj hodočasnika i dalje prije mise dolazi na to mjesto moliti.
