Znamo da aktualni zagrebački gradonačelnik voli braniti, ograničavati, zabranjivati, pa makar se radilo i o nečemu tako benignom kao što su – koncerti. Ali posljednja „mudra“ odluka ima dalekosežne posljedice: zabranjeni su veliki koncerti na otvorenom, pa tako i mogućnost da ikada svjedočimo spektaklu koji bi mogao srušiti sve rekorde – koncertu Marka Bošnjaka.
Jer, budimo realni: ako se moglo pola milijuna ljudi skupiti na Thompsonu, koliko bi ih tek došlo na Bošnjaka? Za njega bi i Hipodrom bio pretijesan, Jarun premalen, a Arena Zagreb zvučala kao da pjeva u dnevnom boravku.
No – gle čuda – upravo zato što Bošnjak prijeti da glazbeno zasjeni dosadašnje rekorde, zabranjuje se sve što podsjeća na masovnost. Pa tko bi rekao, zar ne?
Da citiramo jednog starijeg Zagrepčanca: „Čini mi se da je zabrana donesena da se narod ne bi slučajno uvjerio da Thompson nije i nikad nije bio jedini glazbeni magnet ove zemlje.“
Drugim riječima: dok se deklarativno bori protiv „desničarskog kiča“, Tomašević zapravo štiti desnicu od jedne neugodne usporedbe. Jer, što bi se dogodilo kad bi Marko Bošnjak napunio ne samo Hipodrom, nego i Sljeme, i Maksimir, i pola Zagreba? Desničari bi morali priznati da je došao netko bolji. A to je, izgleda, najveći grijeh u današnjoj Hrvatskoj.
Pitanje za kraj: kome zapravo odgovara da Marko Bošnjak ostane uskraćen za koncert stoljeća? Je li cilj da se nastavi mitologizirati MPT, a nova generacija glazbenika drži u ladici – sve pod izgovorom „zabrane velikih događaja“?
Ako je to „nova kultura“, onda hvala lijepo. Zagreb je zaslužio vidjeti koncert koji će pomesti sve dosadašnje. Ali, bojim se, dok Tomašević sjedi u fotelji – ostat ćemo zakinuti i za muziku i za istinu.
Crodex.net
