Plenković je predao politiku prema BiH u ruke Granića i Drobnjaka. Granić je najomraženiji hrvatski političar u BIH među BH Hrvatima.
Granić je bio osobni liječnik Milke Planinc, 7. sekretarke Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (SKH) i predsjednice ondašnje vlade SRH, koja je inače dala dvaput uhititi Franju Tuđmana.
Granić je najomraženiji hrvatski političar u BIH među BH Hrvatima. Njegova politika eutanazije hrvatskog pitanja u BIH ravna je Mesićevoj. Čak razornija.
Očituje se ne samo kroz četiri godine mandata Kolinde Grabar Kitarović kojoj je bio siva eminencija nego i kroz ranije godine u kojima se otvoreno hvalio kako je prevario Hrvate u BIH nagovarajući ih na Washingtonski sporazum navodnom konfederacijom s Hrvatskom.
Upravo ime Milke Planinc, a ne Perkovićevo ime, se dovodi u vezi s ubojstvom Đurekovića:
Plenković kaže jučer:
“Ako se izbori u BiH budu organizirali po sadašnjem zakonu, mi mislimo da će to biti loše. To govorimo kao prijatelji”
To je taj Hrvatski odgovor. To je taj Granićevski odgovor. To je odgovor Milke Planinc.
Hrvati u BIH su moderni Stjepani Đurekovići. A liječnik Milke Planinc je naš atentator
Opet.
Autor Joško Buljan pod zanimljivim naslovom “Protuolujna diplomacija Mate Granića”, objavio je kako je svojedobno “Milka Planinc, sekretarka Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske i sedma predsjednica Saveznog izvršnog vijeća SFR Jugoslavije, u čijem životopisu piše da je sa svojom brigadom prošla mnoga bojišta, od Metkovića, Širokog Brijega, Mostara i Knina, u jednom probranom i zatvorenom partijskom društvu pohvalila zagrebačkog dijabetologa Matu Granića riječima da je to čovjek kojemu se može politički vjerovati…”
“Ona mu je vjerovala, i upravo zbog tog političkog povjerenja Granić je bio njezin osobni liječnik.
Čime je Mate Granić zadobio povjerenje osobe koja nakon sloma Hrvatskog proljeća dolazi na čelnu poziciju Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske i koja daje uhititi Franju Tuđmana, Dražena Budišu, Šimu Đodana, Marka Veselicu, Vladu Gotovca, Hrvoja Šošića i druge aktere hrvatskog proljeća”, pita se autor.
