Da bi se ublažile dvojbe koje se među roditeljima mogu javiti zbog povremenih nesporazuma s djecom u svakidašnjoj komunikaciji, iz »Obitelji i medija« predlažu nekoliko jednostavnih »trikova«.
Kada na pitanje: »Što ste danas radili u školi?« od svoje djece dobiju odgovor: »Pa ništa posebno«, u mislima mnogih roditelja zasigurno će se pojaviti i neki upitnici. Što taj »ništa posebno« zapravo znači? »Krije li nam neki problem u školi? Jesmo li mi kod kuće nametnuli neko opterećenje?« To su samo neka od takvih pitanja.
Taj fenomen tematizirao je i projekt »Obitelj i mediji«. No prema njihovu tumačenju, neočekivani šturi odgovori djece nužno ne trebaju biti razlog za roditeljsku brigu. »Zamislimo sebe u takvoj situaciji. Dolazimo kući nakon dana provedena u intenzivnom druženju s drugima, a doma nas dočekuju nekakva pitanja. Zar se ne bismo osjećali pomalo iscrpljeno da o svemu pričamo u detaljima? Taj ‘ništa posebno’ možda je samo znak da je djeci potreban kratak odmor prije nego što s novom energijom ispričaju svoje dojmove.«
Zato, upozoravaju iz »Obitelji i medija«, različite oblike svakidašnje komunikacije roditelji ne smiju shvatiti kao teret, kao »obvezu« koja se mora izvršiti da bi se otkrio neki potencijalni problem, navodi glas-koncila.hr.
»Dijalog je umijeće koje zahtijeva strpljenje i velikodušno davanje sebe drugima. To je svojevrsni ‘sporazum’ između onoga koji postavlja pitanje i onoga koji na ta pitanja odgovara. Zato povremene šture odgovore ne treba reducirati na puku nevoljkost za komunikaciju«, pojašnjavaju iz »Obitelji i medija«.
Da bi se ublažile dvojbe koje se među roditeljima mogu javiti zbog povremenih nesporazuma s djecom u svakidašnjoj komunikaciji, iz »Obitelji i medija« predlažu nekoliko jednostavnih »trikova«:
- jedan od njih je taktičnost. Ako o školskom danu roditelje nešto doista zanima, bolja je strategija da se pričeka neko vrijeme da se dijete »ohladi« od škole. Do nekih konkretnijih odgovora možda će se teže doći ako se dijete »bombardira« pitanjima prije nego što je skinulo školsku torbu s ramena, upozoravaju iz »Obitelji i medija«. Nadalje,
- kada dijete o nečemu govori, roditelj je obvezan posvetiti mu svoju cjelovitu pozornost. »Djeca nisu zadovoljna površnom pozornošću, a ako to i ne kažu izravno, ona to primjećuju i to ih može povrijediti«, dodaju iz »Obitelji i medija«.
- Jasno, u svakoj komunikaciji s djecom obilje strpljenja poseban je »trik« kojim se mogu poslužiti roditelji. »Roditelji trebaju znati da se svaki problem nužno ne može riješiti odmah. Ponekad se s djecom treba razgovarati a da se izričito ne traži rješenje za neki problem«, zaključuju iz »Obitelji i medija«.
Oko 120 minuta dnevno uspijevaju pronaći roditelji koji žive užurbanim i »modernim« načinom života za intenzivno druženje i komunikaciju sa svojom djecom. Istraživačka organizacija »Our World in Data« (hrv. Naš svijet u brojkama) tvrdi da je u posljednjih 60 godina došlo do porasta vremena koje roditelji provode u intenzivnoj komunikaciji s djecom. Danas je uobičajeno da očevi provode u prosjeku oko 100 minuta dnevno u druženju s djecom, a majke sa svojom djecom provedu oko 150 minuta u danu.
