Postoji kontradikcija između kršćanstva i seksualne revolucije. Ako je jedan u pravu, drugi nije u pravu. Budući da većina zapadnjaka danas, osobito oni mlađi od 40 ili 50 godina, odobrava seksualnu revoluciju
Seksualna revolucija nije prvenstveno bila provedena zbog njezine očite teme. Pornografija, predbračni seks, vanbračne zajednice, brzi razvodi, promiskuitet, pobačaj, homoseksualnost, istospolni brakovi, poliamorija, transrodnost, itd. Ovo su samo tek sekundarni ciljevi. Stvarni cilj je prvenstveno uništenje kršćanstva.
Kada ovdje govorim o kršćanstvu, mislim na neke klasične oblike kršćanstva – katolicizam, pravoslavlje i evanđeoski protestantizam. Ne mislim na liberalno ili modernističko kršćanstvo, koje je tako temeljito podleglo seksualnoj revoluciji i antikršćanskim silama koje stoje iza te revolucije da se više istinski i ne računa kao kršćanstvo.
Liberalno kršćanstvo nalazimo uglavnom u glavnim protestantskim crkvama, koje brzo nestaju. Ali u novije vrijeme ova čudna izopačenost kršćanstva se pokazala i među nekim katolicima. I ako nastavi cvjetati među katolicima, ponajviše među određenim sjevernoeuropskim biskupima, katoličanstvo će također nestati.
Ako je kršćanstvo prava religija, onda je seksualna revolucija bila vrlo loša stvar, uvodeći otrovne ideje i prakse u život modernog svijeta.
Na kraju, revolucija bi mogla uništiti ovaj moderni svijet uništavajući umove i moral svih koji u njemu žive. Ako je, s druge strane, seksualna revolucija dobra stvar, onda je kršćanstvo loša stvar, jako loša stvar. A za ljude koji u to vjeruju, što prije Vjera nestane iz svijeta, to će nam svima biti bolje.
Postoji kontradikcija između kršćanstva i seksualne revolucije. Ako je jedan u pravu, drugi nije u pravu.
Budući da većina zapadnjaka danas, osobito oni mlađi od 40 ili 50 godina, odobrava seksualnu revoluciju, slijedi da ne odobravaju kršćanstvo. Ali ne shvaćaju svi oni koji ne odobravaju kršćanstvo da to ne odobravaju.
Većina ljudi, uključujući mnoge katolike, imaju sposobnost prigrliti dvije kontradiktorne ideje u isto vrijeme. Oni daju svoje odobrenje, ili barem svoje djelomično odobravanje, seksualnoj revoluciji dok nastavljaju zamišljati da još uvijek vjeruju u učenja Katoličke Crkve.
Jednom davno škole su zahtijevale od svojih učenika da pohađaju elementarni tečaj logike, u kojem učenik uči, između ostalog, da dvije kontradiktorne tvrdnje ne mogu biti istinite u isto vrijeme. Šteta što im se to više ne nudi.
Rečeno mi je da je odobravanje transrodnosti najnovija faza seksualne revolucije. Ali možda griješim u vezi ovoga. Moguće je da su seksualni revolucionari, čak i dok čitate ovaj tekst, prešli na odobravanje incesta. (Ali samo među odraslim osobama koje pristaju na takvo što.) A negdje 2025. godine, moglo bi nam se reći da se samo uskogrudni fanatici protive tome da odrasli muškarci imaju seks s mladim školarkama – pod uvjetom, naravno, da ne postoji samo obostrani pristanak, već i istinski osjećaj ljubavi između partnera.
Pretpostavljam da će nam tek 2030-ih biti rečeno da svi, osim fašista, odobravaju seks sa životinjama – ali samo kada životinje daju jasne znake svog pristanka, npr. mahanjem repom.
Ako ste katolik, morate biti (po mom skromnom mišljenju) apsolutni idiot ako se nadate da će se nadolazeća Sinoda o sinodalnosti baviti LGBTQA+ pitanjima na takav način da se veliki broj seksualnih perverznjaka više neće osjećati “isključeni” iz Crkve. Da, u pitanju su povrijeđeni osjećaji seksualnih perverznjaka! Odnosno suosjećajnost onih katolika koji će, kako bi se takvi perverznjaci mogli osjećati “uključenima”, pristati na uništenje svoje religije.
