Na današnji dan, 16. veljače 1883. rođen je dubrovački biskup i mučenik msgr. Josip Marija Carević. Smaknut je u Hrvatskom Zagorju 1945. god. po nalogu Komunističke partije.
Nevin, zvjerski je i na sociopatske načine (kastriranje) mučen i masakriran. Nakana mučitelja je bila da se djelo ubojstva predstavi kao nužno i poželjno, kao junački čin kojim se uspostavlja mir i komunistički poredak. Žalosno je da se ni dandanas, nakon 78 godina ne zna za biskupov grob.
Znaju li možda Josipović i Manolić gdje je ukopan biskup Carević?
Ako ne znaju gdje je grob odnosno ostatci tijela biskupa Carevića, možda imaju informacije o don Radovanu Jerkoviću, svećeniku Splitsko makarske nadbiskupije, Hrvatu i mučeniku koji je smetao komunističkim vlastima, koje su ga na svetkovinu Srca Isusova, 16. lipnja 1950. uhitile i odvele u istražni zatvor UDB-e na Katalinića brijegu u Splitu, gdje je u podrumu toga zloglasnog zatvora puna dva mjeseca mučen električnom strujom te na kraju i ubijen 14. kolovoza 1950.
Na njegovom grobu zapisane su riječi koje je sam napisao u svojoj oporuci “Tu da počivam u sredini svoje Neretve, koju sam uvijek ljubio i kojoj sam želio mnogo dobra učiniti”.
Zašto su mučeništva biskupa Carevića i don Radovana nepoznata hrvatskom puku? Retuširani komunisti i danas provode sustavni memoricid nad svojim žrtvama. Sustavno brisanje kolektivne memorije je prvi korak do civilizacijskog suicida.
Kad to shvatimo, onda ćemo, možda i imati modernu, suverenu i neovisnu hrvatsku državu.
