Domovina

Državnički govor predsjednika Milanovića na proslavi Dana pobjede u Kninu!

U nastavku prenosimo prigodni govor predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića na svečanosti povodom obilježavanja velike obljetnice Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja te VRO Oluja.

Govor predsjednika RH bio je i emotivan i racionalan, i državnički i domoljuban, i svakako ga vrijedi objaviti. Pri tom ćemo se poslužiti tekstom kojeg je objavio medij N1, a prenosi geopolitika.news, kojeg prenosimo u cijelosti:

“Više puta sam se pitao zašto svake godine dolazimo ovdje na isto mjesto i uvijek imamo nešto novo za reći. Što je to toliko jako i koliko dugo će nas vući. Je li to strah od zaborava, jesu li to poruke koje treba uporno odašiljati, a što se katkad čini uzaludno. Međutim, nije uzaludno.

U nizu tema koje bih ovdje mogao i trebao otvoriti, usredotočit ću se na dvije.

Položaj Hrvata u BiH

Kada govorimo o položaju Hrvata u BiH, iza nas je skoro 30 godina gledanja, rada, pokušaja pregovora, ratovanja, uzaludnih vjerovanja, razočaranja, ljutnje i očaja u nekim trenucima. Reći da je Hrvatska jamac Daytonskog sporazuma je potrebno, ali nije to dovoljno. Ljudi koji su dali život I zdravlje u Domovinskom ratu, očekivali su više, da naša država bude i instrument naših ciljeva, pravednih težnji i da se time služimo kada je potreba. Sada je potreba.

  • Hrvatski narod u BiH se obespravljuje i vrijeđa.
  • Vrijeđa se i ljude koji su vodili ovu zemlju.
  • Koristi se prilika da se nagazi slabijeg od sebe.

Gledali smo mi to u povijesti više puta. Hrvatska se mora tome suprotstaviti. Naša država nije puki pasivni promatrač. Nismo ušli u NATO i EU da bismo bili korisnici fondova, nego da bismo našu državu i instrumente koji stoje na raspolaganju koristili u svom interesu i u prkos onima koji nas že obezvrijediti. Osjećam da toj politici nema alternative.

O planu Z4, Oluji i odlasku srpskog stanovništva

Druga tema je mogla biti Oluja i odlazak srpskog stanovništva. To jest ljudska tragedija, ali joj je prethodila ljudska pohlepa, glupost vlastodržaca u Beogradu, kratkovidnost onih koji dane prije Oluje nisu htjeli pristati na plan Z4.

Taj plan za Hrvatsku nije bio povoljan, ali hrvatsko vodstvo ga je bilo spremno prihvatiti iako bi bilo kritizirani zbog toga godinama. Međutim, migom sudbinom, tvrdoglavošću onih koji su mogli dobiti više i bolje, nisu prihvatili.

Slika: Na Trgu slobode u Novom Sadu održana je u četvrtak 04.08.2022. središnja manifestacija povodom “Dana sjećanja na prognane i žrtve zločinačke akcije ‘Oluja'” na kojoj Milorad Dodik nastavlja ponavljati nebulozne izjave koje nisu usklađene sa činjenicama i stvarnošću i navodi: “..Nas su pobili Hrvati u Drugom svjetskom ratu i pobili su nas u ovom građanskom ratu. Moramo govoriti točno i ništa drugačije”…. Pri tome Milorad Dodik bezočno obmanjuje javnost jer zaboravlja da su upravo Srbi počeli terorizirati područje tzv.Krajine početkom Domovinskog rata. Zaboravlja Dodik da su Srbi 1941, isto kao 1991 izvršili pobunu na Hrvatsku vlast, da su šurovali sa fašistima na području NDH, da su slavili naciste (i uglednici i SPC), da su prvi u Europi očistili glavni grad od Židova Juredfrei Beograd, zaboravljaju da su 150 godina prije NDH imali rasne zakone (Ante Prkačin u RH Saboru) zaboravljaju da su netom prije početka drugog svjetskog rata sastavili pismeno nacrt planiranog genocida nad Hrvatima na područjima Hrvatske i BiH (Stevan Moljević Homogena Srbija), a da su za izvršeni i počinjeni genocid nad Hrvatima netom nakon 2.sv.rata okrivili žrtvu…(dokument SPC: Valerijanov memorandum), iako su upravo mnogi hrvatski krajevi i stanovništvo (posebno u BiH) nakon drugog svj.rata pobijeno u razmjerima genocida (cca 8-10% ukupnog stanovništva) što je udjel koji danas, otprilike, odgovara udjelu muških učenika od prvog do četvrtog razreda srednje škole, u nekom kraju, naselju, gradu, kvartu…

Tu su na djelo nastupili oni najhrabriji. Hrvatska je mogla izgledati drugačije, ali okolnosti su bile takve da su na scenu nastupili oni koji možda dan prije te operacije nisu bili sigurni što će se dogoditi.

Treba imati pred očima da Hrvatska nije imala streljiva za više od nekoliko tjedana. Kada danas slušam laži i bezobrazluke da Hrvatska ima projekte u BiH, idemo biti jasniji.

Nije Hrvatska vojska omogućila Daytonski sporazum, nego ga bez Hrvatske ne bi bilo. Neprijatelj ne bi bio razbijen NATO-ovim bombarderima, nego čizmama hrvatskih vojnika, vojnika HVO-a, najhrabrijih sinova, nikakvi američki, britanski, francuski leteći strojevi, i to u 10. mjesecu 1995. godine.

Washingtonski sporazum se danas bezobrazno obezvrjeđuje. Tome se moramo suprotstaviti i stalno naglašavati da to radimo mirnim sredstvima, civiliizrano, ali glasno. Ono što oni na drugoj strani ne razumiju, ali morat će razumjeti. Argumenti i instrumenti su na našoj strani, članica smo EU i NATO-a. Možemo natjerati da se hrvatski glas ima čuti one koji se prave kao da nas nema, jer ne tjeramo ih na protuprirodni blud nego poštene aranžmane. To je zadatak ovih političara.

Datoteka:Bosnian President Alija Izetbegovic and Croatian President Franjo Tudjman sign the Croat-Muslim Federation Peace Agreement - Flickr - The Central Intelligence Agency.jpg
Slika: potpisivanje Washingtonskog sporazuma 18. ožujka 1994. godine u Washingtonu. Dogovoreno je primirje između Hrvatskog vijeća obrane i tzv. Armije Republike Bosne i Hercegovine. Unutarnji ustroj teritorija s bošnjačkim i hrvatskim pučanstvom u Republici Bosni i Hercegovini, preoblikovan je u Federaciju Bosne i Hercegovine, koja se sastoji od federalnih jedinica, županija (izvorno: kantona), koji imaju jednaka prava i odgovornosti. Županijski sustav predstavljao je svojevrsnu obranu kako bi se spriječila dominacija jednog naroda nad drugim. Washingtonski sporazum je efektivno završio bošnjačko-hrvatski sukob, ali je ostavio mnoge stvari nerješene / Izvor Wikipedia

O Srbiji

A o Srbiji su rekli oni koji su govorili prije mene. Zemlja u kojoj narod ima preko 80 posto suglasnosti o vitalnim pitanjima nacionalnim pitanjima vanjske politike. Tamo svi misle isto, a misle li dobro? To ne znam, njihova je stvar. Mi imamo svoj posao, obaveze i svoje male strahove koje veliki ne vide.

Potreba ulaganja u vojsku-sigurnost

Svoju vojsku, u koju moramo ulagati ravnomjerno. Naša vojska je član najvećeg vojnog saveza zapadnih demokracija, ali zadatak naših vojnika je obrana hrvatske cjelovitosti i neovisnosti, onih triju stvari bez kojih države nema:

  • teritorij,
  • stanovništvo i
  • demokratski izabrana vlast.

Te tri stvari mi imamo i one funkcioniraju bolje nego u državama koje se diče dužom tradicijom i duže imaju državu i instrumente na raspolaganju. Zadatak vojske je prije svega obrana domovine, a taj zadatak, kao vrhovni zapovjednik što sam stariji, skloniji sam tumačiti što više konzervativnije – što bliže domu, to bolje.

O Haag-u i prestanku talačkih okolnosti za Hrvatsku

Hrvatska je morala svoje ponajbolje ljude slati u Haag. Generali su samo treptajem oka bili odvojeni od višegodišnje kazne zatvora po najbezobraznijoj optužnici. Tu je bilo odvažnosti i sreće. Hrvatska danas više nije talac ničega i ničiji. Može jače, svjesnije i drskije ako za to postoji potreba. Ne branimo se šutnjom i ni od ničega. Naše zasluge su velike, naše krivnje neizbježne, ali nemamo se čega stidjeti

Sretan Dan branitelja, Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i neka svi budu sretni i zadovoljni, i neka živi naša domovina Hrvatska”

Njegov govor možete pogledati i ovdje:

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST
Izvor
www.geopolitika.news

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Back to top button