Tri dana bez preminulih od (ili sa) COVID-19. To naravno nije vijest za naslovnice. No sutra ili prekosutra možemo očekivati naslove tipa “Danas imamo više preminulih od korone nego u zadnja tri dana zajedno”…
Godinu i pol dana nakon proglašenja pandemije koronavirusa došlo je krajnje vrijeme da i najveći širitelji straha od koronavirusa priznaju da je došlo vrijeme za ukidanje apsolutno svih mjera za suzbijanje njegovog širenja. S obzirom na brutalnu međunarodnu medijsku psihozu uobličenu u štovanje karata ECDC-a kao božanstva, razumno je pričekati s ukidanjem svih mjera do završetka turističke sezone. Razlozi su dakako, psihološke, a ne epidemiološke naravi. Trenutno ukidanje svih mjera vjerojatno bi dovelo do psihičkog sloma u većini ”mainstream” medijskih redakcija iz kojih bi se počele širiti vijesti o smaku svijeta i konačnom nestanku ljudske vrste. Zbog njihovog psihičkog zdravlja, a radi se o popriličnom broju ljudi, ukidanje mjera treba odraditi postupno i prethodno ga najaviti. Svi oni su nečiji roditelji, djeca, braća i sestre i moramo brinuti o njima.
Cjepivo, koje je od prvog dana od proglašenja pandemije bilo označeno kao spasitelj, je “otkriveno”, proizvedeno, distribuirano i primijenjeno na svakome tko je to htio. Redovi za cijepljenje više ne postoje, svaki pojedinac koji smatra da mu je cjepivo potrebno kako bi ga zaštitilo od bolesti imao je i ima i dalje sasvim dovoljno vremena za cijepljenje.
Te činjenice, u kombinaciji sa službenim podatkom da 95% cijepljenih ne može smrtno stradati od zaraze koronavirusom daje vrlo jasan zaključak da mjere više nisu potrebne. Sve mjere koje su uvedene i koje postoje, uvedene su s namjerom da zaštite ljude dok se ne cijepe. Sada kada su se ljudi cijepili, potreba za mjerama više ne postoji. Oni koji se nisu cijepili, nisu se cijepili vlastitom voljom i više ne postoji nitko tko bi tim mjerama htio biti zaštićen.
Cijepljeni mjere ne trebaju jer su (prema tvrdnjama službenih državnih tijela) zaštićeni, a oni koji se ne žele cijepiti te mjere nikada nisu ni trebali ni željeli. Na taj način iscrpljen je argument o potrebi zaštite pučanstva jer nikoga se ne može štititi protiv njegove volje, tim više što polovica odraslog stanovništva u Hrvatskoj ne vjeruje da je koronavirus opasan za njihovo zdravlje.
Inzistiranje na provođenju mjera značilo bi samo jedno, a to je da Vlada ne vjeruje u tvrdnje proizvođača o učinkovitosti cjepiva. Ukidanje mjera ujedno će biti i najbolji pokazatelj istinitost tih tvrdnji. Ukoliko odnos među umrlima od koronavirusa po ukidanju svih mjera bude ukazivao na jasnu razliku između cijepljenih i necijepljenih sve sumnje oko dobrobiti cijepljenja za ugrožene skupine će nestati te će se broj cijepljenih, pogotovo u ugroženim skupinama drastično povećati. Nedavni poziv predsjednika Milanovića na ukidanje svih mjera na jesen, a onda i Plenkovićevo slaganje s takvom tvrdnjom pokazatelj su da bi se moglo ići u tom smjeru što treba svesrdno pozdraviti.
Svi argumenti za održavanje mjera temeljito su iscrpljeni i vrijeme je za povratak u normalu.
