Dok se ruske trupe na sjeveru i istoku Ukrajine suočavaju sa poteškoćama u zauzimanju važnih mjesta, uključujući prijestolnicu Kijev, čini se da je njihovo napredovanje istočno i zapadno od Krima na jugu Ukrajine najuspješnije.
Rusija vidi jug kao stratešku oblast gdje se treba najviše posvetiti, kako zbog uspostavljanja kopnene veze anektiranog Krima sa Luganskom i Donjeckom, tako i zbog izlaska na Azovsko more istočno. Također i zapadno ka Crnom moru, eventualnim zauzimanjem Odese i spajanjem sa Transnjistrijom, otcjepljenim dijelom Moldavije, gdje Rusija ima stacionirane tri mirovne bojne.
Najvažniji grad u cijelom tom pojasu je nesumnjivo lučki grad Mariupolj koji je već dva tjedna pod ruskom opsadom i trpi nemilosrdna granatiranja, kako po vojnim, tako i po civilnim objektima. Pojedini satelitski snimci pokazuju koliko je grad devastiran od početka ruske invazije na Ukrajinu, koja je ušla u treći tjedan.
Gradu prijeti prava humanitarna katastrofa. Procjenjuje se da je u Mariupolju do sada poginulo više od tisuću ljudi. Mrtvih je svuda po ulicama. Zbog nedostatka mjesta na gradskim grobljima, ljudi se pokopavaju u masovnim grobnicama. Gradu prijeti prava humanitarna katastrofa. Voda za piće je na izmaku, sve je manje hrane, dok su struja i grijanje odsječeni.
Rusija je prethodnih dana organizirala takozvane humanitarne koridore koji su omogućavali civilima da napuste grad. Kako trenutno stvari stoje, svakog dana u 10h biti će organizirani ovakvi koridori.
U obranu grada je pored vojske uključena i pukovnija Azov koju je obučavao i naš legendarni legionar Bruno Zorica Zulu a podređena je Ministarstvu unutrašnjih poslova. Kada je Putin pokretao akciju protiv Ukrajine navodeći “denacifikaciju”, mislio je upravo na ovu jedinicu koja sada broji oko 2500 boraca.
Međutim, ne možemo reći da ovi ”neonacisti” čine većinu ukrajinske vojske, a još manje ukrajinskog stanovništva. Posebno ne na teritoriji istoka Ukrajine, gdje je najviše etničkih Rusa, a koja je paradoksalno predmet ruske invazije.
Zašto baš Mariupolj?
Samo 50 km od granice sa Ukrajinom, s oko 450 000 stanovnika, i najvećom lukom na Azovskom moru, Mariupolj je od strateškog značaja. Odatle su se izvozile ne samo ukrajinske žitarice za čitavu Europu, već i sve ono što bi Ukrajina proizvela. Prije rata u Mariupolju je bilo oko 56 različitih tvrtki, uglavnom u području teške industrije, poput čeličana, uključujući i neke od globalnog značaja.
Tu je pored čeličana bila i kemijska industrija. Zbog svoje luke sva putna i željeznička čvorišta ovdje se ukrštaju. Udio Mariupolja u ukupnom nacionalnom dohotku Ukrajine bio je najveći poslije Zaporožja i Kijeva. Zanimljivo, upravo su ova tri mjesta predmet najvećih napada ruskih snaga.
Uzimajući sve ovo u obzir nije ni čudo što je ovaj grad ostao nedosanjani san za proruske separatiste iz Donjecka i Luganska još od 2014. godine. U svibnju 2014. godine izbila je bitka između dvije strane nakon što je on nakratko došao pod kontrolu pobunjenika.
Vladine snage, mahom zahvaljujući bojni Azov su na kraju ponovo zauzele grad u lipnju 2014. Grad je ostao miran do kraja kolovoza, kada je ofanziva proruskih snaga sa istoka došla na 16 kilometara od Mariupolja.
U rujnu je dogovoreno primirje između dvije strane, čime je ta ofanziva zaustavljena. Uprkos ovom prekidu vatre, manji okršaji su nastavljeni na periferiji Mariupolja u narednim mjesecima. Da bi zaštitile grad, vladine snage su uspostavile tri obrambene linije na njegovoj periferiji, rasporedile tešku artiljeriju i veliki broj vojnika.
Nakon Minskog sporazuma borbe su stale, uz povremena kršenja. Minski sporazum opstao je sve do ruskog proglašenja Luganska i Donjecka za republike 22. veljače i napada na Ukrajinu dva dana kasnije.
Rusija već godinama kontrolira Azovsko more, jer kontrolira jedinu ulaznu tačku – Kerčki tjesnac. Ona je u svibnju 2018. izgradila most preko Kerčkog tjesnaca, fizički povezujući poluotok Krim sa Rusijom i tako okružujući Azovsko more.
Moskva shvaća da je zauzimanje samog Mariupolja, kontrola glavne luke, kao i važnih industrija od suštinskog značaja, jer će tako izvršiti ekonomski pritisak na ukrajinsku vladu.
Mariupolj je sa druge strane od ključnog značaja za ukrajinske vojne operacije duž bivše linije kontakta – linije bojišta između ukrajinskih snaga i separatističkih milicija prije invazije. Ako grad bude zauzet, ukrajinske snage i čitava država izgubiti će izlaz na Azovsko more.
