Je li Hrvatska država svih građana — ili samo država zaštićenih novinarskih elita?
Dok hrvatski mediji godinama prikrivaju identitete nasilnika, agresora, pedofila i sudski osuđenih kriminalaca — prvi put u povijesti objavljena je fotografija mladića optuženog da je napisao uvredljivi grafit na zgradi u kojoj živi kolumnist Jurica Pavičić.
Ista medijska scena, koja anonimnim tretmanom štiti počinitelje teških kaznenih djela, smatra da je potrebno javno prokazati mladića zbog spreja i grafita. Međutim, ona isto tako nagrađuje najveću mržnju protiv žrtava Domovinskog rata.
„Navedeno je komentirao poznati istraživački novinar Marin Vlahović…“
Kako je istaknuo Marin Vlahović, ovdje nije riječ o grafitu, nego o brutalnoj demonstraciji dvostrukih kriterija.
„Ako vrijeđaš Vukovar, postaješ novinar godine. Ako uvrijediš Pavičića — postaješ kriminalac s javno objavljenim identitetom.“
Naime, Pavičićev kolega i dugogodišnji ideološki drug, Boris Dežulović, za tekst u kojem je najvulgarnije izvrijeđao žrtvu Vukovara i hrvatske branitelje — od hrvatskih novinarskih udruga i njihovih sponzora dobio je priznanje za novinara godine. Dakle, u Hrvatskoj očito nije važno što se piše, nego tko i za koga piše.
Dopušteno vrijeđanje žrtava, zabranjena kritika „svetih krava“
Upravo zato ono što se smije napisati o Vukovaru, ne smije se napisati o Pavičiću, Jergoviću ili Dežuloviću.
Štoviše, vrijeđanje nacionalnih simbola i žrtava rata — u nekim je slučajevima i preporučljivo, jer donosi status i nagrade. No, kritika mainstream ideologa medijske ljevice tretira se kao napad na državu, javni red ili sigurnost.
Medijski reket i diktatura privilegiranih
Ovdje je riječ o sustavnom medijskom reketu i politički privilegiranoj kasti:
„U Hrvatskoj ne postoji sloboda govora, postoji sloboda govora za ‘naše’. Čim uvrijediš povlaštene, postaješ meta, a država se pretvara u batinu u rukama novinarskog lobija.“
Tako se u Hrvatskoj kriminalizira sprej na zidu, a nagrađuje se vrijeđanje 262 nevine žrtve Ovčare. Neka se samo zamisli kakav bi bio tretman onoga tko bi o Pavičiću napisao ono što Dežulović smije pisati o Vukovaru.
Izvor:Marin Vlahović/
