Pa drugo ime za BiH je ‘duboka institucionalna kriza’, i što je najgore u svemu, tu umjetnu tvorevinu, taj Brozov legalizirani teritorij turskih osvajanja, nitko nikada pokrpati neće. Niti je to moguće.
Opet se, i to opasno, kuha u BiH ‘vilajetu’. Obzirom kako sam oduvijek bio veliki zagovornik HZ HB, trećeg entiteta ili sl. smatrajući ga dobrim za sve tri strane (posebno bošnjačku i hrvatsku) podjednako, godinama sam, autocenzuriravši se, maknuo od ovih tema, jer nije bilo lako s jedne strane trpiti udarce lijevih Komšićevaca, Mesićevaca i unitarnog hegemonističkog Sarajeva, a s druge strane meni tako dragih, legendarnih naših ‘dodrinaša’, koji se čudnom igrom sudbine nađoše na istoj strani.
Pa rekoh, neka voda teče dalje (bez mene) kako je korito nosi, budemo vidjeli što će se događati. A kao da je bilo teško pretpostaviti što će se dogoditi.
Ništa smješnije, da ne upotrijebim neku težu kvalifikaciju, nema nego kad netko, novinar ili neki političar, izjavi kako je ‘Bosna i Hercegovina u novoj, dubokoj, institucionalnoj krizi’.
To je toliko devalvirana kvalifikacija da nije jasno tko za tim uopće više i poteže. Pa drugo ime za BiH je ‘duboka institucionalna kriza’, i što je najgore u svemu, tu umjetnu tvorevinu, taj Brozov legalizirani teritorij turskih osvajanja, nitko nikada pokrpati neće. Niti je to moguće.
Ta nazovimo kriza traje još od vremena raspada bivše državne zajednice i početka rata. Sve što smo gledali od rata do danas ustvari su bili pokušaji da se napravi mali predah u dugotrajnim krizama, uzrokovanim nepomirljivim stavovima o unutarnjem uređenju države, njezinu funkcioniranju i međunarodnom položaju. Ti stavovi baš nikada neće biti usklađeni!
Daytonski sporazum
Teški ćorak! Taj tzv. Daytonski mirovni sporazum zaustavio je rat u Bosni i Hercegovini. Ok. No, moj dojam je kako je to njegovim tvorcima bilo najvažnije. Ušli ljudi u povijest i u historiju, a Hrvati ostadoše bez svoje teritorijalne jedinice, izručeni na milost i nemilost sedam puta brojnijem ‘hrvatskom cvijeću’. Podaci o iseljavanju iz FBiH nakon 20 i nešto više godina potvrdiše moje rane crne slutnje i prognoze.
Bilo bi interesantno vidjeti podatke o tome je li više Hrvata ‘odselilo’ iz onih mjesta u FBiH gdje su Bošnjaci većina nakon rata, ili protjeranih iz RS-a u vrijeme rata.
Problem je nastao onda kada su se svjetla pozornice ugasila i kada je brzinski sklepan i pripremljeni mirovni sporazum postao podloga na kojoj je trebalo organizirati funkcioniranje države. A na takvim temeljima, postalo je razvidno, ne može se organizirati ni funkcioniranje ozbiljnog kokošinjca, a kamoli nekakve, makar i takve, države. Bilo je potpuno jasno kako takva država nije moguća, ustvari, izvornim mirovnim sporazumom središnje državne institucije gotovo nisu ni postojale.
Pa neka netko objasni kakva je to država u kojoj središnje, ključne, državne institucije praktički služe isključivo za ‘rat’ protiv onih drugih, kako bi onog drugog potkajlali i ugurali nekoga svoga, a ne za funkcioniranje i boljitak države.
Bizarnosti su išle čak toliko daleko da se nacionalna pripadnost mijenjala praktički na tjednoj bazi, Visoki predstavnici donijeli su nekoliko tisuća novih Zakona, a kao kruna svega hrvatski član predsjedništva postaje čovjek koji je i službeno(!) u svim hrvatskim općinama i gradovima proglašen nepoželjnim. Splićani bi kazali ‘pa ko to more platiti’.
Ne želim biti zloguki prorok, ali sreće tu nema! Jutros čitam, još jednom je, valjda milijun i prvi put, ‘na potezu visoki predstavnik’. Naravno, još jednom, milijun i drugi put valjda, ‘narednih 15 dana su ključni’.
