7.8.1995. u selu Matići kod Orašja od minobacačke granate poginulo je osmero hrvatske djece/mladića koji su bili na pogrebu člana obitelji. Sve je to bila osveta za Oluju, kao i Talićeva i Mladićeva neuspješna “Operacija Plamen” s ciljem zauzimanja Orašja nakon Bljeska, kad su isto nepotrebno stradali civili.
Poginuli su sjemeništarci Damir Dominković (rođen 1977.), Slaven Marković (1977.), Ivica Marković (1978.) i Pejo Mikić (1979.), koji je preminuo desetak dana kasnije u bolnici u Slavonskom Brodu te još četvorica mladića iz Matića: Marinko Mikić (1976.), Tomislav Pejičić (1976.), Pejo Marković (1979.) i Iljo Orkić (1980.)
Neposredni povod bio je svježi i potpuni poraz pobunjenih srpskih snaga u operaciji Oluji i razbijanje velikosrpske pobunjeničke paradržave u Hrvatskoj. Frustraciji je pridonio raniji neuspjeh operacije Plamen, također motiviranoj osvetom i iz bijesa zbog teškog poraza u operaciji Bljesku, kad su pokušale snage VRS osvojiti Orašje. 7. kolovoza 1995. su snage VRS kojima su zapovijedali generali Ratko Mladić i Momir Talić granatirale selo Matiće kod Orašja pri čemu su ubili osmero hrvatske djece. Ta granata uništila je snove i nade mladića željnih života, zavila u crno njihove roditelje, rodbinu i prijatelje.
Nažalost, ovaj velikosrpski zločin nad hrvatskim civilima u Matićima hrvatski mediji slabo su i gotovo nikako popratili, a protekom vremena situacija se nikako nije popravila.
Nikada nitko nije odgovarao za ovaj zločin, a vjerujte mi, lako je doći do svih podataka. Sve se može dokazati, tko je naredio ispaljenje tih projektila (a tada su ispaljena tri komada, dva su pala van naseljenog mjesta), zašto su ispaljeni (jer nije bilo djelovanja po crti bojišnice), čak i tko je stisnuo dugme na komandnoj ploči vozila ZIL-135. Uporno se pokušava izjednačiti žrtva i zločinac, pokušavaju nas natjerati za zaboravimo, … nikada …
Hrvatski mediji o tom zločinu šute, kao i o ubojstvu 458 hrvatskih civila, uglavnom starijih osoba, nakon “Operacije Koridor” 1992. u Bosanskoj Posavini. O tim zločinima nitko nije odgovarao, iako su neki od generala tzv. RSK (npr. Mile Novaković) izravno bili uključeni u zločinačke operacije. Pa u kontekstu “politike iskoraka” smatram da je nužno obilježiti taj zločin.
U monografiji „Srpski zločini nad Hrvatima i Muslimanima u Bosanskoj Posavini i Sjeverozapadnoj Bosni 1991. – 1995.“(glavni urednik Ante Milinović) opisana su stradanja Hrvata i Muslimana i ostalog nesrpskog stanovništva u Bosanskoj Posavini i Sjevernozapadnoj Bosni.
