Povijest

Za pokolj Hrvata u Grabovici pokraj Mostara nitko iz vrha tzv. Armije BiH nije odgovarao

Pravda za zločin u Grabovici nije zadovoljena: VOJNI I POLITIČKI VRH IZ SARAJEVA MORA ODGOVARATI!!!

Polaganjem vijenaca i svetom misom zadušnicom u četvrtak, 9. rujna, obilježit će se 28. godišnjica stradanja 33 hrvatska civila koje su u selu Grabovica, između Mostara i Jablanice, u noći s 8. na 9. rujna 1993. godine ubili pripadnici bošnjačke Armije RBiH.

Danas 28 godina poslije ništa se nije promijenilo. Ponovo će u Grabovici na misnome slavlju svećenik i neko od pripadnika stradalničkih udruga tražiti da se nalogodavci kazne. Ponovo će Grabovica postati mjesto gdje će dužnosnici polagati vijence izricati velike riječi.

Danas se neće oglasiti Documenta, Teršelička, Zoran Pusić, opskurni portali  i silne udruge  koje izdašno financira hrvatska vlada i ne će zatražiti kažnjavanje krivaca i pravdu.

Danas se neće oglasiti ni  sijači mržnje Oliver Frljić sa predstavom niti Drago Pilsel sa kolumnom o malenoj Mladenki Zadro četverogodišnjoj djevojčici Mladena i Ljubice Zadro koja je surovo pogubljena zajedno sa svojim roditeljima i babom i didom u bestijalnom zločinu pripadnika “viteške i slavne” Armije BiH.

Danas se  će  Huškačka ”Hrvatska” Televizija posvetiti samo par sekundi  teškom zločinu u Grabovici. Danas se neće dijeliti simboli Grabovice. Pravda je za nekoga drugoga ne za Hrvate BiH. Sve te opskurne NVO udruge “pravednika” su ipak  izdašno plaćene  samo  za progon Hrvata poradi  i procesuiranog već kažnjenog zločina u Ahmićima. U ratnom sukobu tzv.Armije BiH i HVO-a 1992. do 1994. godine postrojbe bošnjačke Armija BiH počinile su zločin etničkog čišćenja i ratne zločine nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a. Ti zločini su najvećim dijelom nepoznati, njihove počinitelje nije gonio Haški tribunal, o njima se malo piše, a sudovi u BiH ih procesuiraju sporo ili za ta zlodjela određuju žalosno male kazne.

1993. do tada mirno mjesto Grabovica smještena između Drežnice i Jablanice postaje strateški cilj bošnjačke vrhuške u njihovim planovima osvajanja hrvatskih prostora i izlaska u Neum. 10.05.1993 .jake bošnjačke snage osvajaju Grabovicu u kojoj je bilo 35 vojnika HVO-a.

Jedan od stravičnijih zločina koji nisu nikad dobili medijsku pozornost bio je pokolj Hrvata u Grabovici kojeg su počinili pripadnici tzv. Armije BiH,  kada su na posebno okrutan način ubili 33 civila. I danas, 28 godina nakon stradanja traga se za ostacima 19 civila.

Zločin je počinjen u sklopu akcije ‘Neretva 93’ čiji je cilj bio osvajanje područja pod nadzorom HVO-a od Bugojna do Mostara. Za ovaj zločin, kao i za onaj u Uzdolu gdje je ubijena 41 osoba, 29 civila i 12 vojnika HVO-a nitko od vrha Armije BiH nije odgovarao. U rujnu 2007. su tri Bošnjaka, pripadnika Armije BiH nepravomoćno osuđena za ovaj ratni zločin, no nitko od visokih dužnosnika Armije BiH još nije odgovarao za ove stravične zločine.

Žrtve su dobile metak u zatiljak, neki su izbodeni noževima, kuće i crkva su spaljene. Mrtva tjela djece i staraca su masakrirana. Obdukcijski nalaz Patalogije splitskog KBC-a ‘Firule’ i svjedočenja preživjelih su pokazala okrutnost smaknuća. Žrtve su bile razapete na križ, nakon čega im je otkinuta glava i nabijena na kolac. Neke su bile dugo mučena i naposljetku zapaljene žive.

Jedan je civil ubijen pred suprugom, koja je potom silovana, a nakon dugog zatočeništva, razmijenjena. Supruga je po dolasku u Mostar počinila samoubojstvo.

Oko 40 Hrvata iz Grabovice koji su preživjeli pokolj odvedeni su u logor “Muzej”, kako je navedeno, radi osobne sigurnosti. Zatočeni Hrvati su u zatvoru u Jablanici zadržani do razmjene u ožujku 1994. godine.

Tvrdnje generala Sefera Halilovića, ondašnjeg zapovjednika stožera Armije BiH, izrečene početkom 1998. godine u emisiji Glasa Amerike, izazvale su veliku pomutnju u muslimanskim vojno-političkim redovima. Tada je general Halilović naime ustvrdio da je tadašnji predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović pravodobno izviješten o zločinima počinjenim nad zarobljenicima i hrvatskim civilima sjevernog dijela Hercegovine, ali da nikada nije zapovjedio pokretanja istrage.

Štoviše, odlukom glavnog zapovjednika Armije BiH generala Rasima Delića, pojedini počinitelji navedenih zločina su promaknuti u više činove i neometano nastavili daljnju karijeru u Armiji BiH. Sefer Halilović je svoje tvrdnje objavio i u knjizi ‘Lukava strategija’, te naveo i koje su postrojbe Armije BiH i pod čijim zapovjedništvom počinile zločine.

Po pisanju medija iz tih godina zločine su počinili pripadnici odreda “El Mudžahid”, koji je djelovao u sklopu Trećeg korpusa Armije BiH. Mudžahedini, pristigli iz arapskih i islamskih zemalja, okupljeni pod zastavom na kojoj je pisalo ‘Naš put je džihad’, bile su posebno okrutne u postupanju prema zarobljenim vojnicima i civilima i poznati su po ritualnom odsijecanju glava, kao što to i danas čine pripadnici ISIL-a i sličnih islamskih terorističkih organizacija.

Po izvršenju ovog pokolja, general Vehbija Karić izdao je naredbu Zulfikaru Ališpagi – Zuki da se blokira cijelo područje Grabovice kako se ne bi saznalo za učinjeno zlodjelo, na način da se postave punktovi ispred i iza Grabovice, da se ne može saznati ništa o masakru, ni policija, ni UNPROFOR, ni mediji, tako da nitko nije mogao ući u Grabovicu. Zločin se pokušalo sakriti bacanjem leševa u Neretvu, tako da je hrvatskoj strani pri jednoj razmjeni predano samo 11 tijela.

I danas na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine s promijenjenim identitetom još uvijek živi između 200 i 300 mudžahedina, tj. bin Ladenovih sljedbenika koji su tijekom rata pristigli u BiH uglavnom iz islamskih zemalja na što su upozoravala i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, Sebastian Kurz i Miloš Zeman te neki drugi zapadni političari.

Kazne za optužene

Za zločin u Grabovici do sada su na domaćim sudovima osuđena petorica bivših pripadnika Armije BiH, ali samo za pojedinačne zločine ubojstva, ne i za ratne zločine. Enesa Šakraka je Županijski sud u Sarajevu osudio na 10 godina zbog ubojstva Ljubice i Mladenke Zadro, a Mustafu Hotu na 9 godina zbog ubojstva Pere i Dragice Marić. Županijski sud u Mostaru osudio je na po 13 godina Nihada Vlahovljaka, Harisa Rajkića i Seada Karagića zbog ubojstva troje članova obitelji Zadro i to Ivana, Matije i Mladena. Dakle, optuženi su odgovarali samo za zločine nad pojedincima.

Za razliku od generala HVO-a i političara iz HRHB, koji su za zločine nad bošnjačkim stanovništvom optuženi po zapovjednoj odgovornosti, nitko od bošnjačkih političara i visokih časnika Armije BiH nije osuđen za ratne zločine nad Hrvatima.

Za zločin u Grabovici sudilo se bivšem generalu Armije BiH Seferu Haliloviću, no Haški sud oslobodio ga je optužbi, navevši u presudi kako vojna operacija Neretva 93. uopće nije postojala. General Halilovića teretilo se po zapovjednoj odgovornosti, budući da je bio obnašao dužnost načelnika Glavnog stožera Armije BiH jer je bio koordinator operacije ‘Neretva ’93’ . Optužnica je navodila da general Halilović nije poduzeo mjere za spriječiti pokolj u Grabovici, odnosno da nije kaznio odgovorne za zločine u Grabovici. Poslije ga je Haaški sud oslobodio odgovornosti za slučaj Grabovice.

Trenutno u Grabovici ne živi niti jedan Hrvat, dok su sve kuće opljačkane ili spaljene. U kući Dragana Mandića smještena je vojarna tzv. A RBiH, a u kući njegova brata Franje smješten je mekteb – islamski vjerski objekt za potrebe postrojbe tzv. A RBiH, dok je u kući trećeg brata smještena vojna ambulanta. Groblja koja su pripadala Hrvatima Grabovice devastirana su tako da je većina nadgrobnih spomenika srušena, a u nekoliko slučajeva otvarani su stari grobovi i vađene kosti koje su bacane u Neretvu.

U suludom krvavom piru pripadnika “viteške i slavne ” ABIH 8./9. 9. 1993. godine ubijene su sljedeće osobe i večeras barem zapalite jednu svijeću za njih:

Josip Brekalo           1939
Luca Brekalo           1939   žena Josipa
Pero Čuljak             1913
Matija Čuljak            1917  žena Pere
Andrija Drežnjak       1921
Mara Drežnjak         1921  žena Andrije
Dragica Drežnjak     1953  kćerka andrije i Mare
Živko Drežnjak         1933
Ljubica Drežnjak       1932  žena Živkova
Cvitan Lovrić             1936  ubijen prije  09.09  1993  u svojoj kući
Jela Lovrić                1940  žena Cvitanova  ubijena prije  09.09  1993  u svojoj kući
Mara Mandić            1912
Ivan Mandić              1935
Pero Marić                1914
Dragica Marić           1914  žena Perina
Ilka Marić                 1921
Ruža Marić               1956
Martin Marić             1911
Marinko Marić          1941
Luca Marić              1944  žena Marinkova
Marko Marić            1906
Matija Marić            1907  žena Markova
Ruža Marić             1935
Ilka Miletić              1926
Anica Pranjić          1914
Franjo Ravlić           1918
Ivan Šarić               1939
Ivan Zadro               1924
Matija Zadro            1923  žena Ivanova
Mladen Zadro          1956  sin Ivana i Matije Zadro
Ljubica Zadro          1956  žena  Mladenova
Mladenka Zadro       1989  četverogodišnja kčer Ljubice i Mladena
Jozo Ištuk                1930  ubijen prije 30.07 1993  u vinogradu u zaseoku Ćopi u blizini kuće

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST
Izvor
Hrvatsko nebo

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Back to top button