Zlatna olimpijka Matea Jelić, koja nas je nedavno oduševila svojom borbom za olimpijsko zlato, ne prestaje svjedočiti svoju vjeru.
Naime, ova 23-godišnja sportašica iz Knina u razgovoru za Sportske novosti je izjavila: „Obitelj je uvijek na prvom mjestu, jasno. No, što se tiče vjere i molitve, to sam spoznala sama, ali i trener me donekle naučio. Ne religiji, već koliko puno ima u tome kada se predaš i u Božje ruke pod pretpostavkom da jasno učiniš sa svoje strane sve.
Tada nema straha, postoji vjera u sebe i vjera da će Bog napraviti uvijek ono što je najbolje za tebe. To sam isto naučila. Još nisam tu gdje trebam biti, ali sam i u vjeri pronašla sigurnost. Nadam se da ću i tu više napredovati. Više nego u sportu. Zato jer mi vjera daje mir. Nije još kako treba, ali je bolje nego je bilo.
Dodala je i kako se u Hrvatsku vraća danas, 29. srpnja, te je najavila što će prvo napraviti u svojem gardu: „A što ću prvo napraviti? Jasno, nakon što odem doma svojima i nakon što se izgrlimo i tako, otići ću u prirodu sama. To i inače jako volim. No, mislim da ću prvo otići u crkvu i zahvaliti Bogu. Ne mogu vjerovati što mi je dao.
Ne zaslužujem toliko toga, a On mi je dao. Idem Mu zahvaliti. To moram prvo napraviti, jedva čekam, a onda u prirodu i maknuti se od svega. I smiriti se jer znam koliko je teško bilo doći do ovdje i koliko će biti teško nastaviti. Ovo je samo tračak mira, sreće i milosti koji sam dobila. Zahvaliti Bogu, ali i ‘spustiti’ se malo jer nije to sve u životu.“
Zlatna olimpijka Matea Jelić
Kako god to zvučalo čudno, za Matein naslov prvakinje Europe zaslužna je i najveća hrvatska sportašica svih vremena Janica Kostelić. Barem jedan postotak.
“Godine 2013., na juniorskom prvenstvu Hrvatske u Rijeci, doživjela sam tešku ozljedu. Nakon niza primljenih niskih udaraca natekao mi je trbuh pa je moja mama, vidjevši da ne mogu ustati intervenirala i zatražila da se borba zaustavi. Odmah sam prebačena u riječku bolnicu gdje su mi ustanovili unutarnje krvarenje pa sam završila na dvije operacije nakon čega su mi pričali da sam se jedva izvukla. Prilično zabrinuta za moje stanje, mama je u jednom trenutku izašla iz bolnice i ugledala Janicu Kostelić.
Prišla joj je i kazala da ima kćer koja je sportašica i koja leži u bolničkom krevetu i prolazi kroz teške trenutke. Zamolila ju je da uđe u bolnicu i u moju sobu i da me zagrli, da ojačam, da ne odustanem od sporta. I Janica je to doista i učinila. Pričala je, a ja sam plakala od sreće.
Bio je to trenutak koji je u mom životu sve preokrenuo i ja sam sigurna da to s Janicom nije bila slučajnost jer pojavila se kada je meni bilo najgore. Te godine nisam otišla na juniorsko Prvenstvo Europe ali sam već sljedeće godine postala svjetska juniorska prvakinja. Janica se toga možda niti ne sjeća no ja bih joj voljela zahvaliti na toj gesti, i to ću učiniti ako ju sretnem, a želja mi je da i ja jednog dana mogu nekome biti takva inspiracija”.
“Moji sljedeći ciljevi su biti olimpijska pobjednica i svjetska prvakinja, no sve je u Božjim rukama. Meni je uvijek moja obitelj bila moja najveća snaga, no kako ne živim s njima jer oni su i nadalje u Kninu, a ja puno putujem, novu snagu sam pronašla u vjeri u Boga na što je najviše utjecao i moj trener. Na mise sam češće počela odlaziti od 2019. i ja sam u vjeri pronašla dodatnu snagu”, ističe.
Podsjetimo, taekwondoašica Matea Jelić osvojila je prvu hrvatsku zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Tokiju. Mlada Kninjanka u prvom je krugu svladala Haićanku Lauren Lee sa 22-2, u četvrtfinalu Brazilku Milenu Titoneli sa 30-9, a u polufinalu polufinalu Amerikanku Paige McPherson sa 15-4. U finalu je svladala Britanku Lauren Williams. U neizvjesnoj finalnoj borbi slavila je s ukupnih 25:22.
