Neki dan su provedena dva referenduma u Irskoj kojima s željelo redefinirati “ženu” i “brak”.
Irci su rekli NE. Irska vlada poražena na referendumu koji je sama raspisala. S ciljem redefiniranja ustavne kategorije obitelji utemeljene na braku i doprinosa djelovanja žene u obitelji općem dobru. Kažu da su krivo shvatili birače. Čak njih 70% koji su glasali protiv oba predložena pitanja…
Zanimljivo je kako su srednjostrujaški mediji i gotovo svi političari bili za redefiniciju i braka i žene, u smislu “novonormalnog”, čak i Sinn Fein. Ali narod je ipak odbio.
A Guardian se onda pita, “Šta je pošlo po krivu?”
“Gdje smo pogriješili?”, pitaju se novinari i političari.
Sada jauču i kukumaču, ali im nikad neće pasti na pamet pitanje:
“Pa, možda to što radimo ipak nije u redu? Možda bismo trebali poslušati volju naroda?”
O, ne! To se neće zapitati. Oni imaju zacrtan cilj. Odozgor. I namjeravaju ga provesti prema dolje. Mišljenje naroda ih ne zanima.
Ako narod, kao sada, kaže NE, oni neće odmahnuti rukom i reći:
“Dobro, to je to. Takva je volja naroda. A mi smo tu da provodimo volju naroda.”
Ne. Oni će samo usporiti, pregrupirati se, ispirati narodu mozak još par godina pa onda provesti agendu u sljedećem povoljnom trenutku.
I o kakvoj mi to demokraciji govorimo, kada svugdje imamo uočljiv raskorak:
-S jedne strane, većina glavnih stranaka ( bile vladajuće ili oporbene), i ”mainstreama” zagovara i promiče jedan pogled na svijet i njegovo uređenje. I to agresivno i nametljivo.
– A s druge strane, imamo narod koji je većinom drugačijeg mišljenja. I to unatoč sveprožimajućoj propagandi.
I baš sve ide po onoj Šeksovoj, da se u parlamentima samo provode odluke davno donesene na nekim drugim mjestima.
Pa ako baš mora biti referendum, neka bude. Ako ishod odgovara željama “političkih gremija” onda odlično. Provodimo odluku i idemo dalje.
Ako ishod referenduma ne odgovara našoj agendi, ako se narod ne slaže, kratko ćemo zastati, a onda ćemo pokušati ponovo. Na sličan ili drugačiji način Sve dok ne skuhamo žabu i ne ostvarimo zacrtano.
Ovo je tako uočljiv obrazac koji nam puno govori. A opet se svi nekako prave da ne postoji.
A taj obrazac nam govori, ni više ni manje, nego da demokracija, jednostavno rečeno, ne postoji. I da je sve predstava, simulakrum, šarena laža.
Izvor:Rubni portal