10. lipnja 1945. g. dr. Jurak je strijeljan. Dana 15. kolovoza 1945. g. OZNA, kojoj je na čelu bio Buda Lončar… To su ta “slavna” vremena. Oslobođenje – od života, stanova, novca, zemlje. Međutim, Vlado Ranogajec i dalje ima svoju ulicu na Jarunu. Najprije dobiješ metak u glavu, a tek nakon toga poziv na davanje podataka. I to je jedan od razloga da jugo-srpski šoveni, mentalni invalidi, moralni apatridi, petokolonaši, orjunaši i korisni idioti teško probavljuju svaki uspjeh pa i nogometni ove naše hrvatske države.
Hassan Haidar Diab, vrsni novinar Večernjaka, podario nam je misli Mahmuda Darvisha, velikog palestinskog pjesnika. Misli koje su univerzalnog karaktera: “Ne znam tko je prodao domovinu, ali sam vidio tko je platio cijenu. Rat će završiti. Vođe će se rukovati. Ali ostat će ona stara majka koja čeka svog poginulog sina, i ona djevojka koja čeka svog voljenog muža, i ona djeca koja čekaju svog oca junaka. Ne znam tko je prodao domovinu. Ali sam vidio tko je platio cijenu”.
U Lijepoj našoj još uvijek vlada zbrka u glavama onih raznih
- Pilsela,
- Beusana,
- NU2 Stankovića,
- udruga “Naš Hajduk” i
- “Dinamo, to smo mi“,
- rezolutnih lijevih baba i desnih žaba,
- crtača svastika,
- pjevača o “malim govnima”.
Rudanica zna tko je prodao domovinu. Vedrana Rudan pastoralno i produhovljeno daje do znanja tko je prodao falš robu: “Odjebite, generali…”. Oni vode vojnike u rat protiv njenih. Čak i do pobjede. Stoga ona sad s Vlatkom Pokos plaća cijenu. Jelena Pokupec zna pravu istinu, zna tko plaća cijenu, pa poručuje Rudanici: “Odseli se tamo gdje te vole. Povedi i Vlatku. I sretno i tebi i njoj”, komentira za direktno.hr Zvonimir Hodak.
Mnogi čekaju u “četveroredu” da naplate cijenu. Jedan od njih je “čuveni” hrvatski glumac Siniša Ružić koji se superiornošću svog antitalenta obrušio na Dejana Lovrena te biranim riječima stao u obranu “poštenih, radnih, normalnih građana Hrvatske”. Naravno, Siniša među njima vidi i sebe. Nesretnog Lovrena opisao je kao: “antivakserskog putinoguzicolisca, ustašu”, “Dok takvi igraju i vrijeđaju građane, za mene hrvatska nogometna reprezentacija ne postoji”. Ma daj, Siniša, o’ladi se, što ćemo bez tebe… Dolazi kup nacija. Rudanicu smo već izgubili, nemoj da izgubimo sad i tebe! Ideološki ćeš ostati još samo s dva S: Srbijom i Sjevernom Korejom.
N1 je pak, čekajući nacionalnu koncesiju, pozvao u goste Zvonka Alača. On je rezolutan. Dinamo treba rasformirati, srušiti stadion…” baš tako kako misle i oni iz Torcide koji pjevaju o “malom govnu” Modriću. Titule, Europa, promocija Hrvatske, lova koju svi dobivaju, to sve Zvonkeca ne zanima. Samo poštenje, transparentnost, čisti računi… Ljuti ga pravomoćno osuđeni Zdravko Mamić… I tako smo mogli slušati i gledati u trideset minuta politiziranje i lažni moral.
Naime, Alač radi i “zavija” u Indeksu. Vlasnik te “TV stanice” je bivši i sadašnji Matija Babić, pravomoćno osuđen na Županijskom sudu u Zagrebu i to zbog istih razloga zbog kojih bi naša “alapača” srušila stadion i rasformirala klub. Tu Alaču ne zanima previše “zakonito i transparentno poslovanje”. Ustvari, na djelu je tzv. “osma ofenziva” tobožnjih liberala, takozvanih jugo-nostalgičara i kripto-komunista. Srž njihove harange je borba protiv “ustaša”. Na fejsu se pojavila slika naše Vlatke s dvojicom članova HOS-a. Ako je itko pozdravljao tijekom rata s pozdravom ZDS, onda su to oni. Tada to Vlatku nije smetalo, a sad šalje Lovrena u pučku školu da nauči tko su bili ustaše. Zastupao sam HOS-ovce tri i pol godine na sudovima u Zagrebu, Splitu i Karlovcu… Ulazili su čak i u sudnicu s pozdravom ZDS… Sad su oni ustaše, a tifusari im to ne zaboravljaju i čekaju ih… ali dočekat’ ipak neće…
Što se Dinama tiče, sve je čisto i nije sve samo u novcu. Igrač Dinama koji je zaradio devet milijuna eura sretan je i zadovoljan k’o i onaj koji je zaradio 10 milijuna. Znači stvarno nije sve u novcu.
Dosta je nogometa. Treba se malo odmoriti od te igre. Ima i drugih zanimljivih i dojmljivih događanja. Recimo, Jutarnji prenosi: “Navijači diljem svijeta ismijavaju Hrvatsku: Slave kao da su osvojili je***o prvenstvo, sramotno”. Ovaj jal, žal, kmečanje i naricanje zaista nema veze s nogometom. Možda više s ogorčenjem “srpskog sveta”. Objektivna je istina da Srbija nikada nije izgubila polufinale i finale “Svetskog fudbalskog prvenstva” pa nakon toga “neumereno” slavila. Kaj je je!
Još malo o nogometu
Lovrena i Vatrene sigurno ne čekaju “prijatelji” Viktor Ivančić i Ivica Ivanišević. A ni oni žele njihovo “oduševljenje”. Šteta, to je za ovaj dvojac “jugo-nostalgičara” neutralni teren. Čak se i Teleskop.hr čudi: “Zavist, zloba ili nešto treće: Viktor Ivančić i Ivica Ivanišević izruguju i podcjenjuju uspjehe Zlatka Dalića…”. Da ih malo razveselimo, evo male foto-ankete na fejsu. Prvi je Bog. Drugi Ivan Pavao, a Hrvati su treći…
Pred odlučujući susret za treće mjesto s Marokom bilo je puno lupanja dlanovima u prsa. U stilu: ja Tarzan, ti Jane. Jedni će pješačiti do Fatime, drugi će prestati piti punih 24 sata, ali sve je to sveta vodica prema obećanju koje je navodno dao komšija Aleksandar Vučić: “Ako Hrvatska pobedi Maroko i osvoji bronzanu medalju, ja ću se obesiti na Terazijama”. Bilo istinito ili ne, hipotetski to se i moglo dogoditi. Pitanje je samo tko bi više žalio, tulio i cmizdrio – Marić iz “ćirilice” ili naši progresivci Rudanica, Bora Dežulović, Ante Tomić, Miljenko Jergović… Netko tobože neutralan kazat će da se radi o nategnutoj tezi. Nije. Evo dokaza. Naš sarajevski prvoborac Miljenko Jergović jednom se sa svojim drugarima vraćao iz Beograda. Pun dojmova i impresija. Usporedio je tada višeslojnog četnika Dražu Mihajlovića s “lešinom na Mirogoju” iliti Tuđmanom, kako je Milenko nazvao prvog hrvatskog predsjednika. Ne samo da je to politički odurno već je i civilizacijsko dno. Fuj!
Zlobna poruka svim muškarcima: “Čuvajte svoje stare koke, piletina je puna salmonele”.
Dok Viktor Gotovac sanja novi/stari trg Maršala Tita, nitko ne postavlja jedno jednostavno pitanje: kako to da oficir JNA Vlado Ranogajec ima ulicu u Zagrebu, a poslao je 1945 g. pet tisuća nevinih Hrvata u smrt? Čudno je da liberalne redakcije Jutarnjeg i Večernjaka nisu nikada obradile sudbinu dr. Ljudevita Juraka kojeg je zloglasni Vlado Ranogajec osudio na smrt mjesec dana prije podizanja optužnice. O tome je nedavno pisao dr. Neven Sesardić. Naime, Jurakov krimen sastojao se u tome što je negativno pisao i komentirao događaje u bivšem SSSR-u i to iz druge države. Dakle 10. lipnja 1945. g. dr. Jurak je strijeljan. Dana 15. kolovoza 1945. g. OZNA, kojoj je na čelu bio Buda Lončar, pozvala je Juraka da dođe u 10 sati u Đorđićevu u sobu 10 radi davanja podataka. To su ta “slavna” vremena. Oslobođenje – od života, stanova, novca, zemlje. Međutim, Vlado Ranogajec i dalje ima svoju ulicu na Jarunu. Najprije dobiješ metak u glavu, a tek nakon toga poziv na davanje podataka. I to je jedan od razloga da jugo-srpski šoveni, mentalni invalidi, moralni apatridi, petokolonaši, orjunaši i korisni idioti teško probavljuju svaki uspjeh pa i nogometni ove naše hrvatske države.
Udžbenici povijesti u Hrvatskoj “da ti pamet stane”
Pravi uzorak za analizu je “Udžbenik povijesti” za osnovne škole koji su napisali Krešimir Erdelja i Igor Stojaković. Tko je tu korisni idiot, teško je zaključiti. Ukratko, Tito je klasični pozitivac, autoritet, za ugledati se. Ne smeta ni ona klasična “Drugovi, ima sudija koje se drže zakona k’o pijani plota”, izrečena 1972.g. O tome naš Igor Stojaković pojma nema. Naravno, čovjek koji je, usprkos takvima, stvorio ovu državu dr. Franjo Tuđman je u tom udžbeniku negativac.
Nataša Božinović se u Hrvatskom tjedniku pita: “Jesu li ovaj udžbenik povijesti pisali srpski konjušari ili povjesničari?”. Možda ni jedni ni drugi. Možda istoričari! Ne znaš što je gore – kad se neko pravi fin ili kad se pravi pametan. Mrzitelji Hrvatske, kad već nemaju argumenata, znaju ispljunuti kako je Hrvatska mogla postati državom i bez Titova generala Tuđmana. To je jeftini argument onih koji bi voljeli da nam oni ne samo pišu nego i da su nam stvarali povijest.
Ako samo bacimo u tom Udžbeniku pogled na Tuđmanovu biografiju, vidjet ćemo da je pisana sitnim slovima, suhoparno i s puno ofucanih fraza o “sklonosti autoritarnu načinu vladanja” pa “usporena demokratizacija zemlje….”. Veliki socijalistički “demokrati” ocjenjuju Tuđmana, ratno vrijeme i doba stvaranja države. S druge strane, zloglasni plan Z4 našao je u tom povijesnom pamfletu čak pozitivnu stranu. Plan po kojem bi agresori dobili državu u državi i zato je našim “istoričarima” bio prihvatljiv. I Milošević mu je bio sklon, ali srećom hrvatski Srbi nisu. A da su i pristali, Tuđman je imao plan B-e. Znao ga je najuži krug ljudi… Većina njih bi se sada okretala u grobu kad bi mogli pročitati ovaj “udžbenik naših naroda i narodnosti” koji se predaje u hrvatskim školama dok bradati ministar obrazovanja trabunja o glupostima umjesto da pogleda što mu djeca uče. Sve me to podsjeća na našeg “istoričara” Ivu Goldsteina koji je na nekom skupu povjesničara navodno rekao: povjesničari nisu tu da kritički sude već da nekritički palamude.
Da je uhićen gitarist Parnog Valjka ili Thompson, odmah bi znali…
Za-PRAVO, bili su u KRIVU! K’o, recimo, legendarna haaška istražiteljica Carla del Ponte koja se latila najtežeg zadatka u povijesti pravosuđa. Htjela je pod svaku cijenu u stogu srpskih zločina, pronaći hrvatsku zločinačku iglu.
Fejs-vijesti javljaju: U Zambiji su 7. prosinca uhićena četiri para iz Hrvatske zbog sumnje u trgovinu ljudima. Među njima je i gitarist Hladnog piva. O tome se ništa dalje sa sigurnošću ne može tvrditi. Da se radi, recimo, o gitaristi Parnog valjka ili o Thompsonu, odmah bi znali za ime i prezime osobe, od kad svira za “ustaše”, što je napravio … Gitarist Hladnog piva je već 17 dana u pritvoru, a Mile Kekin šuti. S pravom. On ionako više nije frontman “pivovare”… Davno se već zna koja je piva liberalno zelena, a koja je crna i nacionalistička.
Postavlja se pitanje je li Gogolj “Mrtve duše” pisao dok je još bio živ?
No, vratimo se mi ipak još malo nogometu. Podijeljene su nove nagrade. Zlatnu kopačku dobio je Mbappe, najbolji igrač je Messi itd. Dok se čekaju ostale nagrade, engleski WhoScored složio je najgoru momčad prvenstva. Favoriziraju se domaći iz Katra s čak četiri igrača, pa Srbija s tri španera: Miloš Veljković, Saša Lukić i Milan Bojran. Komšije “trijumfuju”. Mi imamo trojicu, a ustaše ni jednog! Tri prsta u vazduh za “naše…”. Netko će pomisliti da sipam previše “žuči” prema komšijama. Možda je to i točno, ali uzrok je u činjenici da u Hrvatskoj svaki “pro” ima svoj “contra”.
Batine za članove Teatra&TD-a iz Hrvatske u središtu N.Sada
Preporučujem, čitajte mog omiljenog Antu Tomića. Zlobnici tvrde da Ante ima samo dva posto masnoće u tijelu. Naime, kosa mu je masna. Piše mi čitatelj iz Splita da je Ante nedavno bio pozvan na sud. Sudac je odmah sve priznao! Nikada nećete pročitati da naš Ante piše o batinama koje su “popili” članovi Teatra&TD-a u središtu Novog Sada. O takvim “ispadima” čkomi k’o zaliven. Nek’ o tome progovori pa će onda vaši prigovori o mojoj pretjeranoj žuči imati osnove.
Tamo se naime, održavao 5. međunarodni festival jezičnih i etničkih manjina “Sinergy”. Srpski teror postaje sve finiji, čak kulturniji. Ljubazno su zaustavili Teatar&TD-ovce s pitanjem: “Oprostite, da li ste vi iz Hrvatske?”. “Da, jesmo!”. Nakon toga su kulturno i sa stilom “obrisali pod” s njima. Naši Ante, Bora Dežulović, Vedrana Rudan, Branimir Pofuk, Gerovac, Ivica Ivanišević… nisu ni čuli za taj dio “jezičnog festivala”.
Ne stignu to pratiti jer:
- oni budno paze na Lovrena. Tko to tamo peva Thompsonove pesme…
- Paze da se hrvatske zastave i grbovi ne “zloupotrebljavaju” i
- da ne iritiraju “demokratsku” iliti liberalnu javnost.
I ja mislim da im je Aleksandar Vučić dao mudar i uravnotežen savjet kad im je rekao da ne idu na hrvatsko more… kao i da će on “zavijati” za braću Marokance. Ovi koji su “prebrojavali” rebra članovima Teatra&TD ne vole fudbal, ali zato izuzetno cijene kazalište.
Dok ovo pišem na fejsu sam našao Vučićevu fotografiju sa šajkačom i tekstom: “Messi je Srbin. Njegov deda i moj deda bili su dva deda…!”.
Ursula von den Leyen je naša zvijezda. EU je dala ljupke upute kako čestitati Božić i Novu godinu. Na službenom memorandumu EU-a predlaže da se više ne čestita Božić nego “praznik”, da se više ne oslovljava “dame i gospodo” ni “on” ili “ona” nego “ono”. Fra Marija Knezovića je to jako naljutilo. Sad je shvatio srž “Istanbulske konvencije”. Što je ostalo od “kršćanske Europe”? Ništa, baš ništa. I onda se čudimo Putinu. Najjače europsko oružje od ruskih apetita je “prazni pogled” preko Atlantskog oceana prema SAD.
Može li pogled u prazno reći dokle praznina seže?
