I dok hrvatsko gospodarstvo stagnira, imamo najveću inflaciju i najveći javni dug u posljednjih 30 godina, radnici s obiteljima se iseljavaju, a više od 20% građana je zoni siromaštva predsjednik Vlade Plenković ponovo dokazuje da živi u paralelnom svijetu, nekoj drugoj Hrvatskoj.
”Najviši investicijski rejting dosad poruka je povjerenja i važan signal ulagačima! Podizanje kreditnog rejtinga izravan je učinak članstva u #Eurozone, koje pruža dodatnu sigurnost 
građanima i gospodarstvu u krizi. Smjer kojim idemo donosi rezultate za Hrvatsku.” napisao je Andrej Plenković na svom Facebook profilu.
Tko se toliko oslanja i poziva na rejting neke agencije taj naprosto širi propagandu jer su te agencije činile najveći kriminal u vrijeme velike financijske krize. Evo što je o njima rekao poznati američki ekonomist Paul Krugman: ” Godine 2011. Komisija za ispitivanje financijske krize utvrdila je da su te agencije za ocjenjivanje bile ključni pokretači financijskog kraha.” Rejting agencije su izrađivale ocjene po želji naručitelja i ogroman broj malih dioničara je izgubio sve zbog njihovih prevara.
I zato; kada Plenkovićeva vlada nema rezultata onda joj ne preostaje ništa drugo nego služiti se propagandom. Tako je i grčka vlada lagala vlastiti narod samo da bi ušla u eurozonu i uvela euro, a danas je u živom blatu duga i nema joj spasa.
Naime, Agencije poput Fitcha ne gledaju hoće li zemlja rasti ili ne, njih samo zanima je li zemlja sposobna dugoročno vraćati svoje dugove ili ne, a Hrvatska je to u stanju. To jedino pokazuje da su agencije činovnici koje služe Međunarodnom monetarnom fondu.
Rejting agencije imaju informacijske uloge o ustanovama poput investitora, banaka kojima dodjeljuju za poslovanje svoj rejting. Kreditni rejting je vrlo važan pokazatelj kreditne sposobnosti svake zemlje, a najviše za investitore koji u te zemlje i njezino gospodarstvo žele ulagati.
Na financijskom tržištu se uočava dominantna uloga triju vodećih kreditnih rejting agencija Standard & Poor’s, Moody’s i Fitch koje pokrivaju oko 95% ukupnog svjetskog tržišta.
Do izbijanja financijske krize koja je započela 2007. godine na tržištu nekretnina, a zatim tijekom 2008. godine poprimila globalne razmjere, sudionici na financijskom tržištu su imali ogromno povjerenje u rejting agencije. Globalna financijska kriza je ukazala na mnoge probleme vezane uz poslovanje kreditnih rejting agencija. Agencije su optužene za oligopol, neprofesionalnost, korumpiranost, sukob interesa, zakašnjelu reakciju i pogrešno prognoziranje kretanja na tržištu.
Zbog uključenosti kreditnih rejting agencija u razvoj i produbljivanje globalne financijske krize uočava se potreba za adekvatnom zakonskom regulativom i nadzorom poslovanja kreditnih rejting agencija. Njihove ocjene još uvijek spominju gotovo svi, ali je njihov kredibilitet ozbiljno pogođen.
