Sve dok se na vojnom planu jasno ne iskristaliziraju pobjednik i poraženi u ratu u Ukrajini, svi su pregovori samo puka taktička forma, održavanje komunikacijskoga kanala. Tek nakon jasna vojnog rezultata na terenu mogu početi istinski pregovori koji će to stanje pretočiti u mirovni sporazum.
Ruska invazija na Ukrajinu već se pretvorila u dugi, krvavi, iscrpljujući rat. Vladimir Putin već jest gubitnik u tom ratu jer nije uspio u blitzkriegu pokoriti Ukrajinu. No Volodimir Zelenski još nije pobijedio.
U nastavku, za Ukrajinu to je doslovce rat za državni i nacionalni opstanak. Za Zapad to je rat koji će definirati novu geopolitičku arhitekturu Europe, središnje (iako ne i najmoćnije) točke onoga što razumijevamo pod pojmom zapadne civilizacije, navodi Višnja Starešina za lidermedia.hr.
Globalno, to je rat koji će postaviti nove odnose SAD-a kao predvodnika zapadnog svijeta i Rusije, koji će supstancijalno utjecati na daljnji razvoj odnosa u trokutu SAD – Kina – Rusija, koji će u svjetskom energetskom i ekonomskom poretku promijeniti trendove – od globalizma prema nacionalnoj i regionalnoj samodostatnosti.
Ukratko, dok Ukrajinci, ali i Rusi, ginu u ratu, Ukrajinci braneći goli (nacionalni) opstanak, a Rusi kao napadači i (kolateralne) žrtve jedne mitomanske velikodržavne politike, ostatak svijeta se – preslaguje. I zato je za one koji su u poziciji odlučivanja, bilo u političkoj bilo u gospodarskoj sferi, iznimno važno – biti u tijeku. Priključiti se na vrijeme novim trendovima.
Medijske podvale
Biti u tijeku znači ne prihvaćati bezrezervno medijske sugestije u tumačenju ovog rata u vrijeme TikToka. Jedna od prvih zabluda koje su se masovno širile bila je ona u prvim danima invazije koja je sugerirala raznim kompjutorskim simulacijama da Rusi tek što nisu osvojili Kijev i cijelu Ukrajinu. No nije baš tako jednostavno vojno osvojiti grad od tri milijuna stanovnika i državu od njih 45 milijuna, površinom dvostruko većom od Njemačke.
Nije jednostavno osvojiti čak ni Mariupolj, kojem su Rusi očito namijenili sudbinu Vukovara 1991. – kao simbolično razorena grada. Ali desetak puta manji Vukovar tri je mjeseca izdržao opsadu, i to s vrlo oskudnim naoružanjem. Izdržao bi i dulje, onako razoren do temelja, da je imao oružje. A oružja braniteljima Mariupolja, čini se, ne nedostaje.
Druga je medijska podvala (iz znanja ili iz neznanja) da će neki čarobni pregovori u trenu završiti rat. Dok se na vojnom planu jasno ne iskristaliziraju pobjednik i poraženi u ratu u Ukrajini, svi su pregovori samo puka taktička forma, održavanje komunikacijskoga kanala.
Tek nakon jasna vojnog rezultata na terenu mogu početi istinski pregovori koji će to stanje pretočiti u mirovni sporazum tako da podrežu trijumfalizam pobjednika i osiguraju častan izlaz poraženomu. I tu je Putin već izgubio. Naime, nikad ne može pokoriti i prisvojiti cijelu Ukrajinu, što je cilj njegova velikodržavnog projekta ‘ruskog svijeta’.
Ali pred Zelenskim je još mnogo izazovnih bitki do pobjede. Može završiti i neriješeno: s podijeljenom Ukrajinom koja će biti suvremena inačica nekadašnjega njemačkog Berlinskog zida. U bilo kojem slučaju izgledno je da te istinske mirovne pregovore neće voditi Vladimir Putin, koji je toliko duboko vezan uz projekt ‘vraćanja’ Ukrajine Rusiji da s njime mora i otići sa scene.
O načinu ne bih nagađala. I svaki poziv ukrajinskog predsjednika Zelenskog Putinu da pregovaraju jedan na jedan zapravo je samo prkosna poruka Putinu da je izgubio rat. I ponuda koju Putin, dakako, ne može prihvatiti.
Tko čeka rezultat – propušta priliku
Osim toga, kad se pregovori dogode, vodit će se u nekim novim formatima. Vijeće sigurnosti UN-a, koje je formalni globalni sigurnosni menadžer, nakon ruske je invazije na Ukrajinu definitivno devalvirano u svojoj sigurnosnoj ulozi. Jer kad je akter međudržavnog rata jedna od stalnih članica Vijeća sigurnosti (u ovom slučaju Rusija), ono je potpuno blokirano.
Ni NATO ni SAD kao njegov predvodnik neće pristati na izravne pregovore s Putinom, što on priželjkuje jer bi tako svomu osvajačkom ratu u Ukrajini dao globalnu konotaciju. EU je u svemu tome nepostojeći obrambeni čimbenik.
Između Turske i Izraela, koji nude svoje posredničke usluge, Izrael je u prednosti. Ali do toga je još dalek put…
No za sve one koji donose strateške političke i gospodarske odluke, kako u EU tako i u Hrvatskoj, važno je razumjeti i dužinu i trendove tog puta. Važno je na vrijeme se uključiti u procese energetske i gospodarske samodostatnosti, i na nacionalnoj i na europskoj razini. Prepoznati ključnu ulogu SAD-a u europskoj sigurnosti i ključnu ulogu NATO-a u europskoj sigurnosno-političkoj arhitekturi. Jer novi svjetski poredak stvara se sad, u vrijeme ruske invazije na Ukrajinu. Oni koji čekaju rezultate, propustit će priliku. Doduše, ne prvi put.
