Povijest

6. lipnja komemoracija za žrtve komunističkih zločina u Macelju

U spomen žrtvama Macelja 06. lipnja 2021., održat će se komemoracija i ukop još 82 žrtve od do sada ekshumiranih 1.240 žrtava komunističkih zločina

U spomen žrtvama Macelja 06. lipnja 2021., održat će se komemoracija i ukop još 82 žrtve od do sada ekshumiranih 1.240 žrtava Titovih partizana, među kojima je i 21 svećenik, franjevac i bogoslov. Samo na lokaciji Macelja postoji 130 grobnih jama sa žrtvama komunističkih zločina.

Pretpostavlja se da je na tom području, kolokvijalno zvanom Maceljska šuma, sveukupno smaknuto oko 13 tisuća žrtava. Partizanski stražar, pokajnik Mladen Šafranko, naveo je tu brojku na izravan upit o broju stradalih Franu Živičnjaku 1994. Preživjeli Živičnjak također je trebao biti ubijen u Macelju, no iz kolone smrti potajice ga je pustio upravo partizanski stražar Šafranko. Partizanski je pokajnik Šafranko ispričao, a nesuđena žrtva Živičnjak zapisao, kako su u Maceljskoj šumi pobijeni slavonski radnici, njih oko 650, zajedno s djecom. Oni su se nakon rata vraćali s rada u Francuskoj, gdje su bili od 1941. do kraja rata 1945. godine. Došli su iz pravca Maribora i zadržani u Krapini, gdje su im opljačkali sve što su nosili sa sobom. Prije nego što su ih zatvorili, oduzeli su im putovnice i opljačkali cipele, posteljinu, posteljno platno, kožu za cipele, ušteđeni novac, prstenje, satove, lančiće, toaletne sapune, ručnike i sve ostalo što je imalo bilo kakvu vrijednost. Kod iskopa jama u Maceljskoj šumi u kolovozu 1992. pronađeni su, osim kostura, i muški šeširi, što se tumačilo da su pripadali ljudima koje su partizani pohvatali po poljima. To ne odgovara istini, piše Fran Živičnjak, jer su to bili šeširi spomenutih pobijenih slavonskih radnika, povratnika iz Francuske. U jednoj iskopanoj jami pronađena su i dva dječja kostura od 7 i 15 godina, koja su bila vezana žicom. To je dokaz da su te nevine ljude bez ikakve krivnje i suđenja, kao i malu nedužnu djecu, hametice pobili kako bi se pljački i zločinu pokušao zametnuti svaki trag. U dokumentarnom filmu Gora zločina, snimljenom u režiji naše Udruge, svjedokinja Leopoldina Pavić koja je kao djevojčica doživjela ubijanja na Ilovcu, opisala je razodijevanje i strijeljanje ženske osobe, ubačene u jamu, već popunjenu s 25 leševa. Dakle nalazi i svjedoci potvrđuju isto. To što se događalo u Macelju bio je najgori oblik crvenoga fašizma (komunizma), koji je nadmašio u svojoj zloći svaki oblik stradavanja zbog ideologije i bešćutne odmazde nad nemoćnim zarobljenicima.

Tko je sve do sada osuđen zbog komunističkih zločina u Maceljskoj šumi?

Nitko! Partizanski stražar, pokajnik Mladen Šafranko, 1994. detaljno je opisao događaje ubojstva 21 svećenika te optužio kao počinitelja partizanskoga komandanta Stjepana Hršaka, oficira Ozne za Krapinu. Naveo je i neka druga imena počinitelja egzekucija, popisanih u knjižici svjedočanstava Frana Živičnjaka ‘U vječni spomen’. Stjepan Hršak poslije ubojstava u Macelju seli u Zagreb, za nagradu dobiva otetu vilu na Tuškancu 61. Nekoliko puta odlikovani partizan i kapetan prve klase Hršak, nakon rata radio je u MUP-u u Sekretarijatu za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Hrvatske, gdje je bio pomoćnik načelnika za opću upravu. Godine 2008. povodom optužaba protiv tada 89-godišnjega Stjepana Hršaka, u Jutarnjem listu od 9. veljače 2008., odlučno je negirao da je 1945. godine likvidirao 25 svećenika i bogoslova na Macelju. Kako to da partizanski komandant ‘Zagorskoga odreda’ govori o 25 svećenika, kad ih je na Macelju bilo svega 21? Međutim, u cijelome Hrvatskom zagorju sveukupno je doista pobijeno 25 svećenika. Izrečena je brojka, dakle, točna, a kako je to Hršak znao, zaključak je sam po sebi jasan. 

U srpnju 2009., poslije službeno pokrenute istrage protiv Hršaka, tadašnji predsjednik RH Stjepan Mesić osobno ga je posjetio, zaštitio svojim izjavama i tako zaustavio svaku daljnju istragu o ubojstvima na Macelju. Navedeni sadržaj bio je vidljiv na tadašnjim mrežnim stranicama Ureda Predsjednika RH, a objavljen je u monografiji Macelj 1945. Hršak je bez optužbe umro 2013. u 94. godini života u Zagrebu. Također, nitko od preostalih imenovanih počinitelja i sudionika komunističkih zločina nije procesuiran. A danas nisu više ni živi. Zašto u posljednjih 30 godina hrvatske države sudionika komunističkih zločina poslije “oslobođenja”, u Macelju nitko nije odgovarao – jasno je da ih se političkim utjecajima zaštitilo. 

Molimo za hrvatske mučenike!

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Back to top button