General Željko Glasnović nas podsjeća kako se ovih dana prisjećamo žrtava iz Maceljske šume gdje je ubijeno vise od 13 000 Hrvata – vojnika, civila, bogoslova i svećenika. To je samo jedna od 1500 masovnih grobnica žrtava komunističkog režima do sad, pronađenih u Sloveniji i u Hrvatskoj.
Jedan od egzekutora u Maceljskoj šumi komandant OZNA-e u Krapini, drug Stjepan Hršak partizanski poručnik koji se hvalio 96′ godine kako je ubijao svećenike u Maceljskoj šumi i pokazivao okolo svoj pištolj Walther 7.62mm s kojim ih je likvidirao metkom u potiljak, nikad nije optužen za ta ubojstva. U demokratskoj Hrvatskoj mirno je živio u Zagrebu, i umro nekažnjen u svojoj vili na Tuškancu u kojoj ga je posjećivao tadašnji predsjednik Stjepan Mesić i na taj način unatoč prosvjedu ljudi dao mu podršku i abolirao njegove zločine.
Tražio je da se u „zaslužne antifašiste“ ne dira. Hršak je „zaslužan“ valjda zato što je svojom rukom ubio 21 svećenika. Hrvatske časnike ubijali su šumarskim sjekiricama udarcima po sljepoočnicama, tako da su odmah mrtvi padali u jamu. U jednoj jami pronađena su i dva kostura koja su pripadala djeci u dobi od 7 i 15 godina, koja su bila vezana žicom.
To je dokaz da su sve te nevine ljude bez ikakve krivice, kao i malu nedužnu djecu, hotimice pobili, kako bi se na taj način tome zločinu zauvijek zametnuo svaki trag. Ali kosti ne lažu.
Unatoč na tisuće izvještaja sa silnom dokumentacijom, i na stotine svjedočanstava iz prve ruke i svim dokaznim materijalima koja su predana ne samo DORH-u nego i Ministarstvu kulture i MUP-u s konkretnim imenima ubojica, istraga protiv zločinaca ovih monstruoznih ubojstava je sabotirana, a oni su abolirani uz pomoć “Duboke države”. Za partizansko-komunistički pokolj, koji se dogodio bez suda i suđenja još nitko nije odgovarao. Još 2004. god.
MUP je imao evidentiranih preko 900 lokacija s hrvatskim žrtvama, sve dokaze i svjedoke, ali nitko nije procesuiran, nijedna optužnica nije napisana i nitko nije osuđen. Svi glavni državni odvjetnici od 92′ počevši od Šeksa, Hercega, Olujića, Hranjskog, Živkovića, Zadnika, Ortynskog, Bajića, Cvitana, Jelenića do Šipek nisu ništa učinili po tom pitanju. Koga štite? Zašto ih novinari ne pitaju o tome? Zašto mediji ne istražuju?
Tko ih je prisilio da šute i zašto? Jesu li ikad bili plaćeni za zataškavanje? Ako da, od koga, kad i koliko? Može li se u ovoj Dubokoj državi naći iti jedan pošteni državni odvjetnik, a da nije nasljednik bivšeg režima, mason ili korumpiran?
U Hrvatskoj je nastupila apsolutna inverzija morala, postali smo Orwellova Oceanija gdje je istina postala laž, a laž istina. Oslobođen je Boljkovac, oslobođen je Manolić, oslobođen je Hršak… Svjedoci umiru, zločinci umiru, a mi i dalje nakon toliko godina svoju djecu odgajamo na falsificiranim podacima. Do 90-te se o ovome nije smjelo govoriti, a zašto sada šutimo?
DORH ne samo da ne procesuira komunističke zločine, nego ne procesuira niti srpske, iz Domovinskog rata.
Na isti način se u zaborav gura sve ono što se dogodilo 1991. godine isto kao i ono što se događalo 1945. godine. Bez lustracije nema istine, a bez istine nikada nećemo biti slobodni ljudi.
Maceljska šuma je danas najveće poznato gubilište i grobište u RH koje svjedoči o komunističkom genocidu nad hrvatskim narodom, koji je kao zarobljenik u svojoj vlastitoj Domovini doživio stravičnu smrt od domaćih partizanskih zlikovaca pomračenog uma, dok u državnim institucijama i dalje sjede njihovi nasljednici koji štite svoje drugove.
