Plenković je iz osobnih interesa, a ne u cilju bolje zaštite žena od nasilja, u Hrvatskoj ratificirao Istanbulsku konvenciju i širom otvorio vrata Hrvatske rodnoj ideologiji, nadmašivši u tome bivšeg SDP-ovog premijera Milanovića.
Ratifikacija IK bila je uvijet za plasman njegovih kadrova, a onda, nada se, i njega samoga na odlično plaćene i čašćene pozicije u EU.
Tako Plenković, odbijajući promijeniti SDP-ov Zakon o maticama, ratificirajući IK omogućuje kazneni progon srednjoškolske profesorice koja nastavlja mladića, svog učenika koji je u dokumentima “promijenio spol” i izjašnjava se kao žensko – i dalje oslovljavati temeljem njegovog biološkog spola.
Tako HDZ-ov premijer omogućuje kazneni progon svih onih koji biološku ženu koja se izjašnjava kao “muško” i dalje oslovljavaju prema njezinom biološkom spolu.
Plenković je omogućio biološkoj ženi da se u Hrvatskoj izjasni kao muškarac, bez da je napravila operaciju “promjene spola”, pa se “vjenča” sa svojom partnericom i onda krene u postupak posvajanja djeteta za čiju je skrb odgovorna država.
A sad nam je preveo na latinski pojam “ubojstvo žene” i, držeći se za ruke s radikalnim feministkinjama, proglasio da život muškarca vrijedi manje od života žene. I to je sve tek početak. Njegove priče o “interpretativnoj izjavi” 2018. -te pokazale su se lažnima kao i njegova briga za zlostavljane žene. A sve Plenkovićeve poteze vezane za rodnu ideologiju, obiteljski zakon i sl. – snažno podržava radikalno lijevi Možemo! .
Da, djela Andreja Plenkovića govore glasnije od njegovih riječi.
