Izbor uredništva

Zašto su pojedini znanstvenici prešli u političke aktiviste i zastrašitelje?

Veliki broj naših ali i stranih znanstvenika su divljački i potpuno neutemeljno, bez ikakvih znanstvenih argumenata i analiza, zastrašivali narod iz inozemstva i htjeli Hrvatskoj uvesti nepotrebni lockdown .Debelo su prešli granicu od znanstvenika u političke aktiviste, pitamo se zašto ?

Najjadnije kod velikog broja ovakvih znanstvenika je što uopće nisu stručnjaci za epidemiologiju, niti su u međuvremenu probali steći to znanje – što se vidjelo po analizama koje su davali/koristili ili bolje rečeno nedostatku istih. Ali svejedno su imali ogromnu želju zastrašivati narod.

Umjesto da većinu njih maknu iz javnog prostora zato jer su izgubili argumente, u mainstream medijima su i dalje najzastupljeniji upravo ”zastrašitelji i lockdowneri” bez obzira što su bezbroj puta dosada pogriješili u svojim analizama i procjenama. I to je jedini takav slučaj u EU  da su se – inače skoro svuda u svijetu dominantni zagovornici lockdowna – uglavnom povukli sa scene, nakon što se država opredijelila za suprotan pristup, a oni izgubili povjerenje u narodu. Oni se kao ”brinu za nas”ali nitko od njih nije nam rekao da je broj ljudi na respiratoru jučer pao na najmanje u godinu dana, slično kao i hospitalizacije. Jer oni se UPRAVO O TOME BRINU, navodno. Jer kad netko zastrašuje, brine se, uzrokuje drugima stres, depresiju, psihosomatske bolesti i smanjuje imunitet (poznato je da od stresa i brige jako pada imunitet) i time doprinosi broju smrti od ove pandemije, taj bi prvi morao reći ‘OK, čini se da opasnost nije bila takva kakvu smo predstavljali’. Jako je teška moralna pozicija zastrašitelja i lockdownerea općenito, kad se ne vesele pozitivnom razvoju, a neki od njih su otvoreno entuzijastični na sve naznake lošeg razvoja ‘pa da ipak budu u pravu’ – nabili potkape, pa ne vide svijet.

Glavni razlog male zainteresiranost za cijepljenje u Hrvatskoj je nepovjerenje u znanstvenike(u političare je povjerenje svakako vrlo malo) koji su trebali biti glavni promotori cjepiva, ali su većina njih najviše medijski eksponiranih ostali na pogrešnoj strani kao zagovornici oštrih mjera i izgubili povjerenje naroda, što se može vidjeti i komentarima na eksplicitne pokušaje pranja ”imagea” nekih od njih, u što se možete uvjeriti u komentarima na članke poput ovoga: Znanstvenici na udaru govora mržnje: ‘Cilj je zastrašiti nas i ukloniti iz javnih rasprava, ali to nas neće ušutkati’, a neki od njih su i tijekom vrhunca kampanje cijepljenja davali izjave koje su narušavale povjerenje u cjepivo, primjerice omalovažavanje AstraZeneca cjepivo koje smo tada jedino imali u značajnijim količinama  ili evidentno netočne izjave o inferiornosti prirodnog imuniteta, i tako dalje.

Kad se znanstvenici, petljaju u kompleksno područje o kojem nemaju pojma, a pogrešno misle da su pametniji od ‘običnih’ ljudi i jako željni da to pokažu, a nemaju skromnost neki nešto nauče.

Kod nas se etablirao pojam “Stručnjaka”, iako većinom to nisu, nego iz drugih polja: bacačica kugle je atletičarka kao i skakačica u vis, i to je možda bliže nego što je virolog, molekularni biolog ili kemičar epidemiologiji – što ne znači da nema ‘desetobojaca’.

Ali da je netko molekularni biolog ni na koji način ga ne kvalificira kao ‘stručnjaka’ za epidemiologiju. Napredak u u znanosti nikada nije bio rezultat konsenzusa, nego baš obratno, nije bitno što misli 99% znanstvenika ili većina, već što misli onaj jedan koji otkriva istinu. Pogotovo u današnjoj znanosti kad za svaki napredak ili projekt odlučuju odbori od 5-10 ‘seniora’ i ako se samo jedan od njih ne slaže s tezama aplikanta, on ne prolazi – stoga je jače nego u politici izraženo jednoumlje i ‘korektnost’. Možda najveći napredak u otkrivanju strukture pandemije je napravio znanstveni div John Ioannidis [xii] – primjerice, od početka tvrdeći da je globalna smrtnost u zoni 0,1% do 0,2%, a ne u zoni oko 1% kako je tvrdila većina, ali je bio ponižavan i onemogućivano mu publiciranje u glavnim časopisima.

Lockdown propagandisti se ravnaju prema onome ‘100 puta ponovljena laž postaje istina’, a mi po onome ‘dovoljno je jednom reći istinu pa se laži ne primaju‘.

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button