„Novo lice starog jugošovinizma: Zašto Zagreb ne smije postati laboratorij kulturno-političke secesije“
U posljednje vrijeme svjedočimo ponovnom izlijevanju dobro poznate matrice – skupine koje desetljećima baštine kult Tita, Jugoslavije i partijskog jednoumlja, ponovno pokušavaju nametnuti svoje tumačenje Ustava Republike Hrvatske. Ti samozvani „čuvari progresivnih vrijednosti“, koji u svakoj javnoj raspravi vrebaju priliku za etiketiranje i prozivanje, sve agresivnije nameću narativ da su domoljublje i vjera – prijetnja, a da je povratak u jugoslavenski mentalni sklop – napredak.
Radi se o istim akterima koji sustavno šire nesnošljivost prema nacionalno svjesnim Hrvatima, vjernicima, braniteljima i ljudima koji su rođeni u krajevima gdje se Hrvatska branila krvlju. Ti ljudi, koji se busaju „tolerancijom“, zapravo su postali najglasniji proizvođači netolerancije u društvu. Profesionalne i društvene progone nepoćudnih novinara, intelektualaca, političara i aktivista provode tako uredno i organizirano da bi im i stari jednopartijski komiteti zapljeskali.
Sada su otišli i korak dalje – guraju ideju političkog i pravnog izdvajanja Zagreba kao svojevrsnog autonomnog teritorija u kojem bi se po njihovim pravilima određivalo što je dopušteno misliti i govoriti. U takvom „progresivnom utočištu“ domoljublje bi bilo prikazano kao fašizam, a komunističke parole i ideološko huškanje kao poželjna i „napredna“ politika.
To se ne smije dopustiti. Hrvatska je predugo plaćala cijenu tuđih eksperimenata i ideoloških avantura. Nema tog „progresivnog rebrandinga“ koji može prikriti činjenicu da je ovo samo stara priča, ponovno upakirana i servirana novim generacijama.
Borba za istinu, slobodu i identitet Hrvatske ne vodi se samo na bojištima, nego i u javnom prostoru, kulturi, obrazovanju i medijima. I zato Zagreb – hrvatska metropola, a ne nečija ideološka kolonija – mora ostati dio Hrvatske u punom smislu te riječi.
Crodex.net
