Izbor uredništva

Kratka povijest pandemije u Hrvatskoj – u ”iščekivanju 4. vala”

“Edukacija javnosti jedan je od najsnažnijih mehanizama u borbi protiv svih bolesti, pa tako i ove pandemije. Jako je važno usuglasiti se oko stvari koje nisu sporne i onda ih uporno ponavljati kako bi ih svi zapamtili. Zbog toga smo definirali temeljne postavke za koje smatramo da predstavljaju realistični pristup upravljanju pandemijom i nude optimalni put izlaska iz ovog globalnog problema. Protiv smo dogmatskog pristupa ‘najoštrijim mjerama’ (lockdown), kao i tvrdnjama da ne trebaju nikakve mjere”, navodi se na početnoj stranici Pandemijski realizam, koju su zajedno pokrenuli matematičar i poduzetnik Nenad Bakić te znanstvenik Gordan Lauc.

U nastavku donosimo njihov osvrt na dosadašnji tijek pandemije u Hrvatskoj , epidemioloških mjera, opravdanosti ”lockdowna” te odgovora Vlade RH u dosadašnjem tijeku m.

Pandemija u Hrvatskoj je splasnula, skoro sve epidemiološke mjere su ukinute, Hrvatska je došla na zelene liste prema najstrožim kriterijima, te je turistička sezona počela bolje nego prošle godine.

Hoće li se i ove godine sezona naprasno prekinuti?  Hoćemo li u jesen nastaviti s epidemiološkim mjerama i medijskim ratom znanstvenika? Drugim riječima: vraćamo se li na jesen u potpuno normalno ili nastavljamo s novo-normalnim?

Trenutno, jedina vidljiva prijetnja je indijska (delta) varijanta [i], i tu imamo tri nepoznanice:
– sam mogući razvoj epidemije
– reakcija naše Vlade (Stožera) na eventualni porast epidemije
-reakcija drugih država (prvenstveno naših turističkih tržišta) na moguće širenje epidemije kod nas i kod njih

Da bismo ih mogli procijeniti, najprije trebamo razumjeti sadašnju situaciju –  kako što se tiče pandemije, tako i što se tiče epidemioloških mjera, odnosno odgovora Vlade RH u dosadašnjem tijeku pandemije.

U iščekivanju 4. vala pandemije

U Hrvatskoj je već prisutna indijska (delta) varijanta i nesporno je da u  zemljama u kojima se etablirala doprinosi rastu epidemije, najbolji primjer je UK.  U samoj Indiji – iako je njihovo ministarstvo znanosti ustvrdilo da je prije delta varijante Indija skoro i dosegnula prag imuniteta krda – uzrokovala je veliki val. Doduše, on nije bio tako velik kako je promoviran  u našim medijima, brzo se razvio, ali je brzo i pao, ovdje u usporedbi s EU:

Iako su smrti od Covid u Indiji dominirale našim medijima, zapravo se radilo o velikim brojevima jer je Indija velika, što možemo vidjeti na ovom grafikonu:

Iako je indijska populacija značajno mlađa od europske, ovdje već imamo indiciju da je indijska varijanta manje smrtonosna. Ta teza se potvrđuje i u UK, gdje za sada hospitalizacije i umrli ne rastu tempom kojim raste epidemija zbog (ondje dominantne) indijske (delta) varijante.

Kao što smo rekli, razlozi rasta epidemije od nove varijante mogu biti dvojaki (ili kombinacija):
– varijanta se zaista brže širi, ima veći R_0
– varijanta djelomično (kod jednog broja ljudi) zaobilazi imunitet (stečen prirodno ili od cijepljenja).

U prvom slučaju možemo zamisliti da je umjesto 60% novi prag imuniteta krda 70%, a u drugoj da imunitet od 60% za prethodnu varijantu, za nju zapravo znači svega 50%. U oba slučaja u tom scenariju otvara potencijal za zarazu još oko 10% populacije i nova varijanta brzo postaje dominantna.

Sadašnje indicije su također da se delta širi više među mladima, ali mnogo toga oko nje je još nejasno.

To znači u svakom slučaju da su preko ljeta mogući izboji epidemije zbog (za sada) delta varijante. U tom trenutku ovisimo ne samo o procjeni Stožera o opasnosti od širenja epidemije, nego i procjeni drugih država o sigurnosti njihovih građana, ili naprosto uklapanju u narativ koje provode mnoge vlade (‘lockdown je dobar jer ćemo u njemu dočekati veliku procijepljenost, a zbog velike procijepljenosti se epidemija više ne može razviti – ne priznajemo prirodni imunitet i javno vodimo borbu protiv mogućih epidemioloških poremećaja’). Stoga procjenjujem da će veća okupljanja u zatvorenim prostorima ostati zabranjena – konkretno noćni klubovi.

Dolaskom jeseni i smanjenjem pozitivnog sezonalnog utjecaja nastaje velika mogućnost za razvijanje 4. vala. Do onda bi već ukupna imunost trebala biti takva da on ima vrlo ograničen doseg, niti blizu kao drugi val, ali ova epidemija je svakoga iznenadila više puta (i nitko nije bio uvijek u pravu), te će glavne nepoznanice biti ne oko dosega vala (pogotovo ako se pokaže da je smrtnost od delte manja nego od prethodnih varijanti, te ako se prekine poveznica između zaraza i smrti jer smo cijepili sve starije), nego oko epidemioloških reakcija.

Procjenjujem da će čak i u slučaju razvoja tog vala reakcija Vlade / Stožera biti još liberalnija nego u drugom valu iz više razloga: saznanje da se liberalnom politikom uspjelo postići dobar rezultat i prije, sigurno manja aktivnost grupe znanstvenika koji su uz veliku medijsku polugu uspjeli napraviti veliki pritisak, te, vjerujem, blaža reakcija većine EU zemalja koji moraju tražiti izlaz iz politike lockdowna, a kad bi opet reagirali na sličan način, zatvorili bi si put izlaska velikom procijepljenošću.

Neke ključne dogme pandemije

Više je ključnih dogmi koje su održavala narativ ‘nužnosti lockdowna’, podsjetimo samo na neke.

Zero-Covid. ‘Zero-covid’ ili ‘korona-free’, prema kojoj se mora i može postići da uopće nema slučajeva Covida. Kao što je gore objašnjeno, ova je i kod nas bila značajno zastupljena ideologija (jedan lijep pregled je ovdje), iako ne toliko kao u mnogim zemljama Zapada.

Ključno za tu ideologiju su ‘uzori’ Novog Zelanda i Australije, koji su prošli dobro, navodno zahvaljujući strogim lockdownima i  strogo kontroliranim ulascima u zemlju uz dugačku karantenu. Osim što se u oba slučaja radi o izoliranim otocima, u cijeloj pafičkoj Aziji i Oceaniji je epidemija bila puno manja nego u EU ili Americi. Čak i gusto napučeni Japan koji je imao vrlo slabe mjere, prošao je slično, Vietnam koji je imao stroge mjere je prošao isto kao njegovi susjedi Laos i Kambodža koji skoro nisu ni imali mjere, najbliži susjed Australiji, Papua Nova Gvineja je prošla bolje od nje iako nije imala mjere, i tako dalje. Pogledajmo smrtnost u nekim zemljama, usporedno s EU:

I dok u trenutku pisanja ovog teksta Australija ulazi u još jedan teški lockdown (i zauvijek može tako), čini se da razloge njihovog uspjeha moramo (zbog gornjega) tražiti drugdje, a za sada je najizgledniji kandidat prethodni imunitet na neki drugi korona virus.

Djeca u školama. Ispostavilo se da za djecu ova zaraza nije jako opasna, ali su od početka brendirani kao ‘bako-ubojice’ i ‘vreće virusa’. U histeriji borbe protiv epidemije su oštromjerašima djeca bila najlakše žrtve, prekidanje školovanja (online ‘nastavu’ ne možemo smatrati pravim školovanjem) dokaz da se nešto ‘radi’ i odagnavanje vlastitih strahova.  Zbog toga su djeca postala i najveće žrtve epidemiološkog odgovora, većina njih neće moći nikad potpuno nadoknaditi izgubljeno školovanje, a i imali su velike psihičke štete, što sada priznaju i najtvrdokorniji lockdownerski mediji (iako ima i puno relevantnijih radova – ovaj navodim baš zato jer je objavljen u lockdownerskom mediju).

Međutim, ispostavilo se u mnogim istraživanjima da škole nisu rasadnici zaraze, nego samo odraz zaraze, te da obitelji s djecom čak imaju i manje hospitalizacija. Konačnog objašnjenja ni za to nema, ali lako moguće da se radi o kros-imunitetu na neke druge viruse.

Hrvatska je, srećom, imala jednu od najmanjih disrupcija nastave u EU, međutim i kod nas su zagovornici lockdowna agresivno napadali na škole. Odlična ilustracija je izjava biologinje dr. sc. Andreja Ambriović Ristov (također nema veze s epidemiologijom) da ako bude porasta epidemije od britanske varijante „… ako dođe do ponovnog porasta broja oboljelih znat ćemo barem da je to direktno posljedica otvaranja škola“, iako je notorno da se rast epidemije od britanske varijable mogao očekivati od njene veće zaraznosti ili izbjegavanja imuniteta – na koncu, taj val je ‘probio’ i države koje nisu mijenjale svoj čvrsti lockdown. Dakle, u ovom slučaju radilo se o očito neistinitom ‘svaljivanju krivnje’ na djecu, i tu svakako trebamo s vremenom dobiti i odgovor zašto. Kao i inače, zagovornici lockdowna su ovdje pokušali okrenuti tezu, okomili su se na one koji su primijetili da najagresivniji zagovarači prestanka školovanja u Hrvatskoj nemaju djecu u (hrvatskim) školama, nazivajući tu konstataciju ekstremizmom, umjesto da prihvate da je ekstremizam njihovo zagovaranje tog nasilja nad (tuđom) djecom.

Dogma o znanstvenom konsensuzu. Kod nas se etablirao pojam “Stručnjaka”, iako većinom to nisu, nego iz drugih polja: bacačica kugle je atletičarka kao i skakačica u vis, i to je možda bliže nego što je virolog, molekularni biolog ili kemičar epidemiologiji – što ne znači da nema ‘desetobojaca’.

Ali da je netko molekularni biolog ni na koji način ga ne kvalificira kao ‘stručnjaka’ za epidemiologiju. Napredak u u znanosti nikada nije bio rezultat konsenzusa, nego baš obratno, nije bitno što misli 99% znanstvenika ili većina, već što misli onaj jedan koji otkriva istinu. Pogotovo u današnjoj znanosti kad za svaki napredak ili projekt odlučuju odbori od 5-10 ‘seniora’ i ako se samo jedan od njih ne slaže s tezama aplikanta, on ne prolazi – stoga je jače nego u politici izraženo jednoumlje i ‘korektnost’. Možda najveći napredak u otkrivanju strukture pandemije je napravio znanstveni div John Ioannidis [xii] – primjerice, od početka tvrdeći da je globalna smrtnost u zoni 0,1% do 0,2%, a ne u zoni oko 1% kako je tvrdila većina, ali je bio ponižavan i onemogućivano mu publiciranje u glavnim časopisima.

Dogma o zaštiti starijih. Umjesto da se u većini zemalja ozbiljnije prouči načelo ciljane zaštite, kao u deklaraciji iz Great Barringtona, pa tako i što se tiče cijepljenja, forsira se zastoj cijelog društva kako bi ‘zaštitilo starije’, s potpuno suprotnim posljedicama u praksi, primjerice More than 50,000 extra deaths at home in England and Wales since pandemic began. To se tiče i cijpljenja. Konsenzus je da cjepivo ne štiti od zaraze (i zaraznosti) nego od težih slučajeva, a kojeg onda ima smisla cijepiti djecu koja ionako praktički ne stradavaju, ako i cijepljena mogu prenositi zarazu? Umjesto fokusirati se na cijepljenje i što veću zaštitu starijih? Po prvi puta u povijesti imamo ‘žrtvu mladih za starije’, koja bi možda čak i bila pitanje etičke prosudbe i kalkulacije, kad bi uopće funkcionirala (jer kako funkcionira ako je smrtnost djece zanemariva, a ne štite se stariji jer se i cijepljeni mogu zaraziti i prenositi zarazu?).

Posljedice lockdowna. Već i u ranim danima pandemije dobivali smo mnoge izvještaje o teškim posljedicama reakcije na pandemiju, primjerice mrtve u staračkim domovima u NY ili UK (uključivo teška kršenja ljudskih prava), a s vremenom se počeo u zemljama dugog lockdowna pokazivati sve veći višak smrti od propuštenih zahvata i pregleda, primjerice „Coronavirus: ‘More than two million’ waiting for cancer care in UK“. Od posljedica rasta nezaposlenosti i siromaštva, poskupljivanja namirnica, pa stoga gladi i uskraćene zdravstvene njege, u nerazvijenom svijetu umrijet će daleko više ljudi nego se i teorijski moglo spasiti lockdownima čak i da oni rade, a kako je to zaista velika tema i prelazi okvir ovog rada, možete se informirati ovdje.

U svakom slučaju, krajnje je neobično da su se zagovarači radikalnih mjera fokusirali samo na možebitne uske koristi od njega, a uopće ne uzimajući u obzir kalkulaciju za moguće štete – a to bit javnog zdravstva, odnosno ključno je holistički promatrati učinke pojedinih akcija.

Odnosno, uzimali su to u obzir prije nego su postali zagovaratelji lockdowna, akademik Đikić: „Ljudi moraju shvatiti da paničarenje dovodi do oštećenja i problema u djelovanju cjelokupnog sustava: od opskrbe hranom do rada škola, vrtića i bolnica, Ako izoliramo gradove i protok ljudi, sprečavamo cirkulaciju ljudi koji se najviše žrtvuju. To su liječnici i medicinske sestre u bolnicama. Oni svaki dan moraju doći na posao, brinuti o pacijentima, ali i svojim obiteljima – tumači Đikić te objašnjava zašto se protivi zatvaranju granica i izoliranju ljudi.“.

Ili akademik Rudan upravo na dane kad mijenja strane ovako opisuje posljedice čvrstog lockdowna: „A zbog katastrofe za ekonomiju narast će broj nezaposlenih i nelikvidnih, ljudi se odavati alkoholizmu, biti depresivni, patiti od nesanice, raspadat će se brakovi, rast će stope smrtnosti od raka i kardiovaskularnih bolesti. I na kraju, oni koji su spašeni od koronavirusa nastradat će od bolesti koje će biti posljedica novog vala siromaštva i recesije. Samo, te bolesti i smrti neće se događati pred kamerama i za njih nitko neće kriviti vlastodršce. A za doslovno svaku smrt od koronavirusa hoće.

Jako je zanimljivo da su ti znanstvenici kasnije zaboravili na takav holistički način gledanja?! 

Cijeli članak možete pročitati na stranici pandemijskirealizam.net

crodex.net

POŠALJITE NAM VAŠU VIJEST

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back to top button