Je li nakon mnogo nagađanja i odgađanja konačno kucnuo čas da se Bjelorusija izravno uključi u rusku agresiju na Ukrajinu, mada je ionako već do grla u ratu – s njezina teritorija raketiraju se ukrajinski gradovi, a ruska je vojska na položajima uz granicu.
Aleksandar Lukašenko dugo se izvlačio, ali sve lošiji položaj Rusije na bojištu traži i ekstremne i opasne mjere, a to je da Bjelorusija pošalje svoje vojnike u akciju.
To, naravno, uvodi rat u Ukrajini u novu dimenziju, dodatno ga širi i eskalira, ne preza od zločina i razaranja, ali i dovodi u stanje koje može zakomplicirati situaciju u samoj Bjelorusiji, pa i dovesti u pitanje opstanak na vlasti bjeloruskog diktatora, odanoga Putinova vazala. Delikatna je to odluka, koja se već najavljivala odnosno odgađala nekoliko puta, ali sada su opet zatrubile ratne trube.
Bjeloruski neovisni analitičar Aleksandar Alesin smatra da je halabuku podigao Putin u nadi da će Ukrajina morati povući dio snaga s jugoistočnog bojišta, gdje Rusima ne ide baš dobro.
Dosadašnje izbjegavanje ulaska u otvoreni rat Lukašenko je opravdavao tvrdnjama da moraju čuvati leđa Rusiji, u slučaju NATO napada iz Poljske ili baltičkih država na Rusiju, te je često govorio: “Mi Ruse nećemo ostaviti na cjedilu.”
Dizanje tenzija
Grigorij Nižnikov iz Instituta za međunarodne odnose u Helsinkiju kaže za Deutsche Welle da Putin priprema varijantu “otvaranja druge fronte” ako mu zatreba te da će Bjeloruse do kraja držati na stand-byu. Analitičar Pavel Latuško za TV postaju Nastojašćeje vremja kaže da se određena priprema za opću mobilizaciju u Bjelorusiji već provodi te da se “popis sređuje”, a uvodi se i radna obveza u bolnicama i strateški važnim institucijama i poduzećima.
Latuško očekuje da bi za mjesec-dva moglo doći do njezine realizacije. Grigorij Nižnikov kaže da su gotovo svi bjeloruski generali proruski orijentirani i slušat će Putina prije Lukašenka, pa i ako im on naredi njegovo svrgavanje. On tvrdi da je nepovjerenje uzajamno, pa i Lukašenko s podozrenjem gleda svoje generale.
No, Putinu treba dizanje tenzija kako bi “rastegnuo” Ukrajince duž bojišnice, šalje svoje vojnike, uglavnom svježe mobilizirane novake bez opreme, da bi se njima u jednom trenutku “poslužio”. Naime, iz iskustva početka rata u Ukrajini znamo da stacioniranje tolikog broja vojnika na jednom pravcu teško da može “vječno” trajati te će se oni kad-tad pokrenuti. Držati pola milijuna vojnika samo radi odvlačenja ili talambasanja nije racionalno, pogotovo kad troškovi rata sve više pritišću Ruse, a da se oni u jednom trenutku ipak ne pokrenu.
I ruski mediji, poput Vedomosti, nedavno su objavili kako su se samo u prvih sedam dana rujna devizne rezerve Rusije smanjile za više od sedam milijardi dolara. U Bjelorusiji su osnovne rusko-bjeloruske vojne postrojbe.
Rusi u Bjelorusiju šalju neobučene rezerviste potrpane u stočne vagone (navodno bi s Bjelorusima oni brojali i do pola milijuna vojnika u tim zajedničkim regionalnim snagama tzv. Savezne države Rusije i Bjelorusije), čak i bez nužne vojne opreme i adekvatnog oružja.
Sama bjeloruska vojska prilično je slabo naoružana, uglavnom zastarjelim sovjetskim naoružanjem, sofisticiranim ruskim oružjem rukuju uglavnom Rusi (raketni sustavi Iskander), a moral bjeloruskih vojnika još je niži nego u većine ruskih rezervista.
Balističke rakete
Lukašenko je najavio da će dopustiti Rusima da u Bjelorusiji instaliraju balističke rakete s nuklearnim punjenjem. Konačno, o tome se govorilo i na sastancima bjeloruskog Vijeća nacionalne sigurnosti, na kojima su generali otvoreno upozoravali da bi ulaskom u rat bjeloruska vojska vrlo brzo doživjela slom, a onda se otvara pitanje kako obuzdati tinjajuće nezadovoljstvo stanovništva.
Ono je pacificirano dosadašnjim vrlo brutalnim mjerama i zastrašivanjem, ali ulaskom u rat, pribojavaju se u Minsku, mogla bi puknuti zadnja barijera straha i “frtutma” bi započela. A Lukašenkov se režim ionako drži samo na nasilju vojno-policijsko-medijskih struktura te uz pomoć Rusije – od financijske (kažu da godišnje Lukašenkov opstanak Kremlj košta oko 100 milijardi dolara) do sigurnosne.
Doduše, uvijek postoji mogućnost da će se i ovaj put izvući, te da je sve ovo tek predstava, jer će zbog tih ratnohuškačkih najava i prijetnji, pretpostavljaju u Minsku i Moskvi, dio ukrajinskih snaga namijenjenih za frontu na hersonskom ili donbaskom pravcu ipak morati preventivno ostati na sjeveru, uz bjelorusku granicu, kako se tu ne bi otvorio mogući prostor ili oslabila obrana Kijeva, koji je oko 150 kilometara od Bjelorusije.
Kockarsko-šibicarski potez
Ruski su oficiri već dugo raspoređeni po bjeloruskim postrojbama, tamošnjim KGB-om praktički upravlja Putinov FSB, a ruske propagandne perjanice uređuju i koordiniraju bjeloruske medije. Naime, Putin ne vjeruje u bezgraničnu lojalnost Bjelorusa. Napokon, u ukrajinskoj vojsci već ratuje veliki broj Bjelorusa, a postoji i bjeloruska pukovnija, koji otvoreno najavljuju svoj trijumfalni povratak u Minsk na krilima pobjede protiv Rusa.
Samozvani predsjednik Lukašenko (njegovu pobjedu na izborima 2020. godine priznala je samo Rusija i još nekoliko njezinih neupućenih saveznika) već danima trubi o tome da Ukrajina priprema napad na Bjelorusiju, da se gomilaju snage uz granicu.
Bacanje Lukašenka u rat pokazuje i to da je Putin u sve većim problemima i svjesno (ako je on uopće više racionalan) ulazi u rizik tim kockarsko-šibicarskim potezom. Naime, to je potez koji bi mu mogao zadati više briga i problema nego to kroz što prolazi na jugoistoku Ukrajine nakon uspješne protuofenzive ukrajinske vojske.
Putin se odlučio za totalni rat, bezočan, brutalan i zločinački – pristao je na vapaje jastreba koji nakon ratnih neuspjeha i napada na Kerčki (Krimski) most zahtijevaju uporabu nuklearnog oružja te zadriglo viču: Vratimo Ukrajinu u srednji vijek! Dio javnosti pozdravlja raketiranja i civilnih ciljeva u Ukrajini smatrajući da je Rusija konačno “pokazala zube” i da sada slijedi završni udarac.
Doduše, ovakav način ratovanja mnogi vojni analitičari smatraju očajničkim, pa i znakom slabosti. No, kreće li Bjelorusija u rat, to će na kraju odlučiti Putin, a ne Lukašenko.
Doduše, ne treba zaboraviti da je bjelorusko-ukrajinska granica klimatski i reljefno vrlo nepovoljna – uglavnom šumovita, puna gustiša, s velikim močvarnim površinama, s brojnim jezerima i meandrima, te je “najbolji” trenutak za vođenje borbi na tom području – oštra zima, kada se tlo smrzne, jer u drugim okolnostima tamo vojna tehnika, a i pješaštvo, teško ima manevarskog prostora. No, rat se intenzivira i Putin je krenuo va bank.
