“Iritiran sam opetovanim čuđenjem javnosti, političara, lokalnih vlasti.. na nepogode koje nas snalaze. Svakodnevno slušamo konstatacije kako fali oprema za gašenje požara, a nitko ne razmišlja o prevenciji u smislu poticanja, primjerice, stočarstva”, žestoko započinje fijuman Mario Zaccaria prenosi agroklub.com.
On je predsjednik udruge Brsečki česan, voditelj Etno parka “Anton Plašimuha”, magistar arheologije, suhozidar i poljoprivrednik.
Ako koze pobrste grmlje između stabala, tlo je čisto i prozračno, pri dnu ne niče kupina koja se kasnije suši pa time postaje lako zapaljivi materijal. Koristi su naravno daleko veće jer nam životinje daju mlijeko, meso, kožu i drugo – sve je iskoristivo, ističe Zaccaria.
Prapovijesna tehnika
I suhozidi mogu dobro poslužiti kao brana od požara. “Danas vegetacija buja i na suhozidu i oko njega. Da je cijeli prostor održavan, opasnost od širenja požara bila bi daleko manja”, kazuje.
Od neizmjerne je važnosti prorijediti bilje kako bi imali veću ulogu u zaustavljanju vatre. Pojašnjava da bi u slučaju boljeg održavanja postojala veća mogućnost da izgori samo jedna parcela, a da ostale vatra ne zahvati.
Često na njemu nalazim šparogu jer kamen privlači vlagu i to malo vlage je biljci dovoljno da se uhvati i opstane”, opisuje dok razmišlja o bioraznolikosti koja buja na takvim građevinama nastalima bez korištenja vezivnog materijala. No, vlaga koju čuva kamen dobro dođe i u slučaju požara.
Inače, njihova gradnja prapovijesna je tehnika, postoji od kada je čovjek otkrio da se od kamenja može izgraditi zid. U novije doba ljudi su je koristili da bi zaravnali površine na kosinama ili omeđili svoje posjede.
Bez plana i nacrta
Odlika su naših krajobraza, ali su sakriveni od očiju. “Malo ljudi ih primjećuje, a u njih je uložen ogroman trud prijašnjih generacija”, nastavlja Zaccaria. Smatra da se radi o nevjerojatnom arhitektonskom krajobraznom dosegu.
“Ako gledamo njihovu rasprostranjenost, teško je povjerovati da su nastali samo ljudskom rukom”, govori. Dodaje da je Hrvatska premrežena suhozidima i kada bi ih se spojilo u jedan zid, on bi nekoliko puta opasao svijet.
Zadivljuje da je nekada sve rađeno intuitivno, bez plana i nacrta, malo i grubo. “Danas ti obični pučani od prije 150 godina djeluju kao genijalci”, govori. Divi se, osim toga, prošlim generacijama što su bile sposobne živjeti u međusobnom skladu i u skladu s prirodom.
Kozama i ovcama protiv požara?
Možemo li kozama i ovcama spasiti šume od požara.
To je pitanje koje izuzetno dugo traje, s obzirom na proces degradacije koji nastaje na kršu, koji je ujedno i prostor najranije civilizacije.
Nedostatak ispaše omogućava rast različitih grmova i manjeg drveća, što stvara guste i teško prohodne šikare koje povećavaju opasnost od izbijanja požara, sprječavaju pristup stoci i onemogućuju rast vrijednih pašnjačkih vrsta.
Kombinacija zajedničkog korištenja koza i ovaca je izrazito pogodna u prevenciji od ove nepogode, jer ovce pretežito pasu, a koze brste, stoji u radu pod nazivom “Važnost koza i ovaca u zaštiti okoliša” koji je predstavljen 2017. godine na 12. Međunarodnom simpoziju agronoma. Autori ističu da je u posljednje vrijeme sve važnija uloga ovaca u čišćenju zemljišnih površina pogotovo na područjima gdje su ljetne temperature visoke poput onih kršovitih, planinskih, ali i nepristupačnih. Na području Francuske metoda ciljane ispaše u svrhu prevencije od požara primjenjuje se više od 30 godina dok u Španjolskoj stočari sudjeluju u programu prevencije ciljanom ispašom za što dobiju novčanu naknadu i/ili obeštećenje u obliku ograda, pristupa vodo-crpilištu ili građevinskog materijala. Prema stručnjacima, ovce – pramenke i srnaste koze najbolji su prirodni vatrogasci. One najsustavnije brste travu i drugo nisko zapaljivo raslinje. U ovom trenutku, na dalmatinskim pašnjacima pase deset puta manje ovaca i koza nego li u ostalim mediteranskim zemljama.
Umjesto koza i ovaca naše vlasti pogoduju uzgoju vukova i divljih svinja a onda za požare okrivljuju ”globalno zatopljenje”. Bilo bi dobro da netko istraži, koliko košta državu godišnje gašenje požara i uklanjanje posljedica pa neka mali dio ulože kao poticaje onima tko su spremni imati 300 koza i ovaca, da riješimo probleme sa zarašćivanjem i požarima , naročito u Dalmaciji i otocima.
Samo za usporedbu jedan “kanader” zrakoplov za gašenje požara stoji koliko i 200 tisuća ovaca ili koza!
