Telegram i ekipa serviraju lažnu opoziciju da ne bi postojala prava alternativa
U hrvatskom medijskom prostoru posljednjih dana događa se zanimljiva, ali već viđena operacija: proizvodnja opozicije po mjeri vladajućih. I to ne bilo kakve opozicije, nego one koja će kod većine građana izazvati – gađenje, strah ili ismijavanje.
Zašto? Jer kada vam kao “opozicijskog lidera” nametnu Tomislava Tomaševića, čovjeka koji se proslavio kaosom u Zagrebu, ideološkim čistkama, mržnjom prema svemu hrvatskom i financiranjem aktivističkih i anacionalnih skupina, odjednom se Andrej Plenković čini – razumno rješenje.
To je cijela poanta. Nije cilj da Tomašević ikada postane premijer. Cilj je da se Plenkovića prikaže kao najmanju štetu.
To je stara medijsko-politička formula:
Daj narodu izbor između lošeg i goreg, pa će zagrliti loše.
Telegram, “progresivno krilo Soros medija”
Posebnu ulogu u ovoj operaciji ima portal Telegram, notorni miljenik stranih fondacija, koji već godinama igra ulogu ideološke policije. Kada treba čuvati “velike dečke” na vlasti, Telegram radi ono što najbolje zna: napuhuje umjetnu opoziciju, napada prave konzervativce , demonizira branitelje, Crkvu, domoljube, i istovremeno pere one koji provode kulturni i politički globalizam.
Nije slučajno da se baš Telegram i slični portali u zadnje vrijeme pretvaraju u PR mašineriju zagrebačkog gradonačelnika. I nije slučajno da ga predstavljaju kao “rivalnog lidera Plenkoviću”.
To se zove: kontrolirana opozicija.
Plenkovićev savršeni protivnik
Tomašević je za Plenkovića – dar s neba.
On je sve ono što većina Hrvata ne želi vidjeti u hrvatskoj politici:
- radikalni aktivizam,
- ideološka mržnja prema hrvatskim simbolima,
- prezir prema braniteljima,
- sukobi s Crkvom,
- sprega s lijevim NGO lobijem,
- kaotično upravljanje Zagrebom,
- milijuni poreznih kuna u nevladine džepove “kulturnih prijatelja”.
Kada se takav lik postavi kao “lider oporbe”, rezultat je jasan: Plenković izgleda stabilno, pristojno, umjereno i hrvatski.
A tu riječ “hrvatski” valja čitati debelim navodnicima.
Jer kakav je to “hrvatski konzervativac” koji:
- progoni ljude zbog pjesme “Čavoglave” ,
- financira projekte Pupovčeve mreže i pritvara prosvjednike protiv velikosrpske politike,
- tolerira Vojislava Stanimirovića kao počasnog doktora srpske politike u Hrvatskoj,
- s guštom koristi antifašističku retoriku Bruxellesa?
Cilj: da ne postoji stvarna desna opcija
Sve dok mediji serviraju sukob Plenković vs. Tomašević, sve se vrti oko:
- globalizma vs. globalizma,
- anacionalnog centra vs. anacionalne ekstremne ljevice,
- Soros juniora vs. Soros seniora.
U takvom okruženju prave hrvatske opcije moraju biti izvan igre.
To je ključ.
Domoljubna politika ne smije postojati – niti kao ideja, niti kao realna snaga.
Mediji se zato trude stvoriti dojam da imamo izbor, a zapravo nam se nudi duopol bez Hrvatske.
Dok se narod svađa, elita bira
Plenković i Tomašević nisu neprijatelji.
Oni su dio istog ideološkog i financijskog miljea, samo s različitom bojom kravate.
Onaj tko njima upravlja – ne živi u Zagrebu, niti u Hrvatskoj.
Zato Hrvatska treba zapamtiti jednu stvar:
Najopasnija je opozicija koju ti kreira protivnik.
I zato, koliko god Telegram pokušao stvoriti “lidera oporbe”, narod vidi nešto drugo: umjetni projekt bez korijena, domovine i identiteta.
