Incident koji se dogodio na Danima srpske kulture u Splitu, kada je skupina mladića upala na događaj na kojem su nastupala djeca i zbor umirovljenika, s pravom je izazvao zgražanje.
Ne samo zato što takav čin ne priliči nikome tko voli Hrvatsku, nego zato što – kako vrijeme prolazi – sve više djeluje inscenirano.
Jer, zapitajmo se: od svih brojnih antihrvatskih manifestacija koje se godinama održavaju diljem zemlje, od četničkih derneka do okupljanja na kojima se otvoreno pjeva o klanju Hrvata – zašto baš ovaj događaj? Zašto baš tada, u trenutku kad Hrvatska obilježava dane sjećanja na Vukovar i Škabrnju?
Zar su hrvatski mladići zaista sami birali ni vrijeme ni mjesto, i to kad su na pozornici bila djeca?
Sve više je onih koji vjeruju da nisu.
Spontano? Kao “spontane” operacije KOS-a
Ono sinoć u Splitu bilo je “spontano” otprilike koliko su bile spontane operacije KOS-a “Labrador” i “Opera” iz 1991.
Tada su, podsjetimo, jugoslavenske obavještajne strukture organizirale eksplozije, diverzije i medijske manipulacije, sve s ciljem da se Hrvatsku prikaže kao zemlju mržnje i netolerancije.
Obrazac je uvijek isti: proizvesti incident, osigurati kamere, raspiriti paniku i usmjeriti prst prema Hrvatima.
U ovakvim slučajevima najprije se treba zapitati – tko dobiva, a tko gubi?
Odgovor je, nažalost, preočigledan.
Hrvatska ponovno gubi.
Obrazac koji smo već vidjeli
Ovo nije prvi put da se nešto slično dogodilo u Splitu.
Sjetimo se svastike na Poljudu – “misteriozno” ucrtane baš u trenutku kada je hrvatska reprezentacija bila pod povećalom UEFA-e. I tada je, baš kao i sada, šteta po hrvatski ugled bila golema, a počinitelji – “nikad otkriveni”.
Sada ponovno gledamo isti scenarij: incident koji ide na ruku jugokomunističkoj i velikosrpskoj propagandi, koja će danima razvlačiti priču o “ustaškom Splitu” i “netolerantnoj Hrvatskoj”.
Dok se u isto vrijeme o stvarnim problemima – poput financiranja sumnjivih “kulturnih” udruga iz državnog proračuna – ne smije ni govoriti.
Instrumentalizacija domoljublja
Hrvatska mladost, koja je često iskrena u svom domoljublju, prečesto postaje oružje u rukama onih koji s domoljubljem nemaju nikakve veze.
Umjesto da ih se potiče da čuvaju vjeru, identitet i zajedništvo – netko ih gura u sukobe koji samo štete hrvatskom imenu.
A dok traje medijska histerija, oni koji vuku konce iz sjene, zadovoljno trljaju ruke. Vrijeme je da se konačno zapitamo – tko stoji iza ovakvih “spontanih” incidenata i zašto se uvijek događaju kad Hrvatska treba biti ujedinjena, a ne posvađana.
Tko god misli da je ovo u Splitu bilo spontano neka ode u knjižnicu na dječji odjel sa bajkama.
Izvor:Marin Vlahović/George Bailey
