Takozvani hrvatski mediji, zapravo mediji koji samo formalno jesu u Hrvatskoj a u stvarnosti su sve samo ne hrvatski, odnosno toliko su hrvatski koliko im treba da pokupe zaradu u našoj zemlji, nakon spektakularne utakmice u Kopehagenu protiv Španjolske, koja je protiv nas odigrala najbolji susret na turniru, krenuli su u rušenje izbornika Zlatka Dalića, koji je i sam priznao da je u jednom trenutku zakasnio kod izmjena.
Pazite situaciju, ruši se izbornik koji je ostvario s Hrvatskom epohalne stvari, bio je vice prvak svijeta, odmah nakon toga nije reprezentacija posrnula, kao što je posrnula te se raspala Ćirina reprezentacija nakon trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine, već se odmah plasirala na novo veliko natjecanje, prošla grupu, a onda poražena poslije spektakularne utakmice, povratka iz ponora kod 1:3 i to bez ponajboljeg igrača Ivana Perišića.
I ti isti mediji koji nakon svega izbornika, koji je iz nemoguće situacije doveo Vatrene na Svjetsko prvenstvo u Rusiji (sjetite se samo koliko smo visili u zraku…, pobjede u Ukrajini), smatraju najslabijom karikom pišu o reakciji takozvane regije poslije spektakla u Kopenhagenu. Sasvim sigurno je tim ”novinarima” jako dobro poznata činjenica da ta ista ”regija” u reprezentativnom smislu ne postoji, a nije da nemaju kvalitetnih igrača. Srbija nikada nije bila na Europskom prvenstvu. Nešto im nedostaje. Navijači, trener, zajedništvo… Ta ista ”regija” dok je nosila ima propale komunističke Jugoslavije mogla je samo sanjati o tolikim plasmanima na velika natjecanja, maštati o drugom mjestu, a o Zlatnoj lopti, koju je pod vodstvom Zlatka Dalića osvojio sjajni i neponovljivi Luka Modrić 2018. godine nisu smjeli čak ni sanjati.
Što im onda smeta ako im doista Dalić ne smeta? Smeta Bog, zapravo smeta im činjenica da naš izbornik vjeruje u Boga i da to ne krije. Da se mi ne lažemo, to su isti mediji koji su na najbrutalniji način opravdavali paljenje crkava po svijetu, koji su pozivali na bojkot Vatrenih, koji su govorili o lošoj Hrvatskoj nakon poluvremena protiv Škotske i koji su tada najavljivali da će Vatreni već nakon 45 minuta krenuti put domovine. Podcijenili su Vatrene, a to im je greška. Vatreni pod Dalićevim vodstvom mogu izgubiti, kao što se u sportu ponekad dobiva, ponekad, nažalost, i gubi, ali će u ključnim utakmicama Dalićevi Vatreni uvijek dati sve od sebe. Što se više od toga može poželjeti?
Dalić je, naravno, a što smo i spomenuli, kao i svaki izbornik, jer onaj tko radi taj i griješi, ne griješe samo oni koji bazde na državni proračun te ga sišu preko raznih, ponekad i fiktivnih, udruga te ”instituta”, imao svojih pogrešaka, ali Dalić, ta ista ”najslabija karika”, vrlo uspješno, što je pokazala i utakmica u Kopehagenu, radi smjenu generacija. Ne može to proći bezbolno, ne posve, a mi smo opet tu, na velikim natjecanjima, uz bok višestrukim europskim prvacima, uz bok igrača čija zemlja ima ligu u kojoj igraju Real, Barcelona, Atletico…
HEROJI, HVALA ZA PONOS I RADOST
Heroji. Pali ste ponosno . Hvala za hrabrost. Pokazali ste srce i vrhunski nogomet na ovom prvenstvu. Čekamo nova uzbuđenja i radosti s vama. Vi ste naš ponos!
Ne treba su tu puno toga dodati…