U jeku rata u Hrvatskoj i BiH stravičan masakr dogodio se nad Hrvatima na posve drugom kontinentu, u Africi. Godina je 1993., datum je 14. prosinca, a umjesto predblagdanskog raspoloženja, 12 obitelji i Hrvatsku očekuje stravična i šokantna vijest. Islamisti nakon mučenja i ponižavanja, krvnički ubijaju 12 hrvatskih radnika Hidroelektre. Dvojica radnika preživjela su pokolj, ali nose doživotne ožiljke.
Umjesto projekcija hrvatskih svetaca i blaženika Tomaševićeva vlast odlučila je 1. studenoga na zagrebačkim fontanama imati projekciju povodom Alžirskog nacionalnog dana, jer, kako oni tvrde, veleposlanstvo Alžira obratilo se prije zakupivši taj termin (1. studenoga) za alžirski nacionalni dan.
Nakon ove informacije, pojavili su se brojni komentari na društvenim mrežama među kojima se podsjetilo i na zaboravljeni prosinački pokolj nad Hrvatima u Alžiru iz 1993. godine.
Oni su u Alžir poslani kako bi izgradili tunel i branu u blizini grada Médéa, gdje im se nalazio kamp. Te prosinačke večeri, dok je većina njih odmarala ili pratila zbivanja iz domovine putem Dnevnika, islamistički ekstremisti – radilo se o skupini od 50-ak militanata – upali su u Hidreolektrin kamp.
Namjere su im bile posve jasne. U Alžiru su tinjao građanski rat, a islamistički pobunjenici iz redova GIA-e (Oružana islamska skupina) koji su dizali bunu protiv legalne vlasti – ova je poništila izbore zbog moguće pobjede Fronte islamskog spasa (FIS), – 1. listopada objavljuju ultimatum da svi strani, nemuslimanski radnici moraju napustiti zemlju do 15. prosinca.
Umjesto predblagdanskog raspoloženja te godine, 12 obitelji i Hrvatsku potresla je stravična i šokantna vijest. Islamisti nakon mučenja i ponižavanja, 14. prosinca 1993. krvnički ubijaju 12 hrvatskih radnika Hidroelektre. Dvojica radnika preživjela su pokolj, ali nose doživotne ožiljke. Tragedija se dogodila nedugo nakon što je Ejup Ganić, tadašnji član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, posjetio Alžir, i prema nekim izvorima, održao ratnohuškački govor, čiji je rezultat najveća tragedija hrvatskih radnika u inozemstvu. Nakon pokolja, o kojem su izvijestile tada sve novinske agencije i mediji, po dvanaest lijesova došao je tadašnji zamjenik ministra vanjskih poslova Ivo Sanader.
